Aqîdah aṭ-Ṭaḫâwijjah
Imâm Abû Dža´far Muḫammad bin Aḫmad aṭ-Ṭaḫâwî
Komentar cijenjenog Alima Ṣâliḫ bin Fawzân al-Fawzân
Imâm aṭ-Ṭaḫawî spominje da ovu knjigu piše prema pravcu Ahl-ul-Sunnah wal-džama’ata, a od njih je bio Abu Ḫanifa an-Nu’mân bin Şabit al-Kûfi. On je najstariji od četvorice priznatih imama koji spada u tabi’ine i od njih je prenosio. A također i njegova dva učenika, Abu Jûsuf i Muḫammad aš-Šajbânî i imami ḫanefijskog pravne škole.
U ovoj knjizi on je spomenuo njihovo vjerovanje koje je u skladu sa vjerovanjem Ahl-ul-Sunnah wal-džama’ata, i ova knjiga predstavlja odgovor onima koji se pripisuju hanefijskom meẕhebu a ne slijede njega u vjerovanju. Oni slijede njegov pravac samo u Fiqhu (pravnim propisima), dok se razlikuju od njega u vjerovanju. Oni, namjesno njegovom vjerovanju, uzimaju vjerovanje Ahl-ul-kelama (sljedbenika skolastike) i logike. To se isto dogodilo i sa nekim kasnijim sljedbenicima šafi’jskog meẕheba. Postoje oni koji su oprečni imamu Aš-Šafi’i u vjerovanju slijedeći ga samo u Fiqhu. Ista pojava se također dogodila među slijedbenicima malikijskog meẕheba koji imâma Malika slijede samo u Fiqhu, a u vjerovanju pripadaju različitim frakcijama koje su kasnije nastale.
Stoga je ova knjiga odgovor svima njima i onima koji se pripisuju imâmima četiri pravne škole. Ti ljudi tvrde da slijede četvoricu imâma u Fiqhu dok im se suprostavljaju u vjerovanju, kao što je primjer frakcije Aša’irah koji se pripisuju Imâmu Abûl-Ḫasanu al-Aš’ariju i njegovim prvobitnim stavovima, tako ostavljajući ono što je on sam kasnije potvrdio kao svoje vjerovanje i na čemu je preselio od stavova Ahl-ul-Sunnah wal-džama’ata. Zato ih oni neispravno slijede, jer da su pravi pripadnici pravnih škola četvorice imama, vjerovali bi kao što su oni vjerovali.