Autor: Imâm ’Abdul-´Azîz bin ´Abdillâh bin Bâz
Izvor: Kaseta ”Šarḫ al-Muntaqâ” u Tâ’ifu, Saudiska Arabija, 1997,
Časopis al-Mudjallah”, br. 806
Pitanje:
Neka je Allâh dobar prema vama. Vjerovjesnik صلى الله عليه وسلم je rekao:
”Moj narod će se podjeliti na sedamdeset i tri skupine; sve će one u Vatru osim jedne.”
Da li Džamâ´at-ut-Tablîġ, sa svojima mnogoboštvom i inovacijama (Bid´a), i al-Iḥwân al-Muslimûn, sa svojim partijaštvom (Tahazzub) i neposlušnostima prema vladarima, pripadaju ovim sedamdeset i dvjema propalim skupinama?
Odgovor:
Oni koji se razlikuju od vjerovanja Ahl-us-Sunnah wal-Džamâ´a pripadaju tim sedamdeset i dvjema skupinama. Značenje njegovih riječi ”Moj narod” su oni koji su se odazvali Allâhu i pokazali da ga slijede. Oni su sedamdeset i tri skupine. Spašena skupina je ona koja ga slijedi i ravna se shodno njegovoj vjeri. U ovim sedamdeset i dvjema skupinama nalaze se nevjernici (Kuffâr), inovotari (Mubtadi´ah) i grješnici.
Pitanje:
Je l’ to znači da su ove dvije skupine od tih sedamdeset i dvije?
Odgovor:
Da. One su u tih sedamdeset i dvije skupine.
Pitanje:
”Plemeniti šajḥ, al-Iḥwân al-Muslimûn su od nedavno ušli u Saudijsku Arabiju i razlog su da učenici budu vrijedni. Šta vi kažete o ovom pokretu? Koliko se oni podudaraju sa metodikom Ahl-us-Sunnah wal-Džemâ´a?
Odgovor:
Najplemenitiji učenjaci su kritikovali al-Iḥwân al-Muslimûn zato što ne pozivaju Tawḫîdu, ne zabranjuju Širk ili osuđuju novotarije. Oni imaju posebne postupke koji ne napreduju zbog nedostatka truda u pozivanju ka Tawḫîdu i pravcu ispravnog vjerovanja Ahl-us-Sunnah wal-Džemâ´a.
Al-Iḥwân al-Muslimûn bi trebali obratiti pažnju Selefijskoj Da’wi, pozivati ka Tawḫîdu, osuđivati obožavanje kaburova i traženje zaštite od mrtvih kao što su al-Ḫusejn, al-Ḫasan, al-Badawî i drugi. Oni moraju obratiti pažnju na ova temeljna pitanja. Oni moraju obratiti pažnju na ‘Nema istinskog božanstva osim Allâha’ s čime je Vjerovjesnik صلى الله عليه وسلم počeo. Mnogi učenjaci su kritikovali al-Iḥwân al-Muslimûn zbog ovih nedostataka, to jest nedostatak u pozivanju ka Tawḫîdu.