Imâm Muḫammed Nâsir-ud-Dîn al-Albânî (u. 1420)
Ṣilṣilat-ul-Ḫudâ wa-Nûr (902)
Još jedna stvar je da ovi ljudi razlikuju crteže i fotografije. Dozvoljavaju fotografije, ali ograničavaju zabranu prikazivanja kod crteža. Ovaj argument ide u suprot ova dva ḫadişa, od kojih je prvi:
”Svaki slikar je u Vatri.”
Kao što sam spomenuo na početku, želim samo podsjetiti na sve slike koje su postale sveprisutnije u domovima, temelje se na dvije sumnje:
1 – Slike nisu skulpture.
2 – Slike su fotografije.
Danas možete vidjeti djecu sa kamerama kako šetaju okolo i slikaju šta god žele. Koliko samo uspomena! Ljudi, na primjer, idu na izlete, putuju i slično, nakon čega se zaustavljaju pored puta da slikaju svoje porodice, prijatelje i tako dalje. To sam primijetio sada u vezi sa snježnim padavinama u ovoj zemlji. Mogao sam vidjeti kako ljudi, uključujući žene, stoje pored snijega dok ih jedan muškarac ili mladić fotografira. Sve takve stvari su zabranjene u islamu.