Aqîdah aṭ-Ṭaḫâwijjah

Imâm Abû Dža´far Muḫammad bin Aḫmad aṭ-Ṭaḫâwî
Komentar cijenjenog Alima Ṣâliḫ bin Fawzân al-Fawzân

Stoga se ovo mora znati, jer se svaka zabludjela frakcija u današnjim i prijašnjim vremenima koncentrisala samo na tawḫîd-ur-rubûbijjah. Prema njihovom viđenju za osobu koja potvrdi da je Allâh jedini Stvoritelj i Opskrbljivač rekli bi: ”On je musliman!” Tako su pisali u svoje knjige o vjerovanju. Knjige skolastičara govore samo o tawḫîd-ur-rubûbijjah i dokazima toga. Međutim, to nije dovoljno, već se mora potvrditi i tawḫîd-ul-ulûhijjah.

Allâh Uzvišeni kaže:

وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولًا أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاجْتَنِبُوا الطَّاغُوتَ فَمِنْهُم مَّنْ هَدَى اللَّهُ وَمِنْهُم مَّنْ حَقَّتْ عَلَيْهِ الضَّلَالَةُ فَسِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَانظُرُوا كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الْمُكَذِّبِينَ

”Mi smo svakom narodu Poslanika poslali: ’Samo Allâhu ’ibadet činite, a taguta se klonite!’…” [1]

Naređivali su ljudima da ’ibadete upućuju samo Allâhu, a to je tawḫîd-ul-ulûhijjah.

وَمَا أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ مِن رَّسُولٍ إِلَّا نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاعْبُدُونِ

”Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema sa pravnom obožavanog, osim Mene zato samo Meni ’ibadet činite!” [2]

وَاعْبُدُوا اللَّهَ وَلَا تُشْرِكُوا بِهِ شَيْئًا

”I samo Allâhu ’ibadet činite i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte!” [3]

Svi ovi ajeti naređuju tawḫîd-ul-ulûhijjah i njemu pozivaju. Svi poslanici su pozivali tome i naređivali svome narodu dok su im zabranjivali širk. Ovo je, upravo, pravo značenje, cilj i svrha tawḫîda, Allâhove jednoće.

A što se tiče tawḫîd-ul-asma’was-sifát njega su negirale samo novotarske frakcije kao što su Džahmijjah, Mu’tazila, i Ašâ’irah, međutim spomenute frakcije nisu sve na istom stepenu zablude po ovom pitanju.

Kada je imam aṭ-Ṭaḫâwî rekao: “kažemo” znače da pripadnici Ahl-us-Sunnah wal-Džem’ata, po pitanju Allâhove jednoće sa uvjerenjem u Allâhovu pomoć: “Allâh je jedan i nema ortaka.”
Aqaid i tawḫid imaju isto značenje, bez obzira da li se nazvalo aqaidom, tawḫidom ili imanom. Dakle značenje je jedno iako se imena razlikuju.

Riječi aṭ-Ṭaḫawije: “S uvjerenjem u Njegovu pomoć” je povinovanje Allâhu Uzvišenom i potčinjavanje Njemu odričući se moći i snage da se bilo šta promjeni i učini bez Njegove pomoći. Osoba se ne smije hvaliti, već treba da kaže: ” Sa Allâhovom uputom”, ili: ”Allâhovom voljom”, ili: ”Sa Allâhovom pomoći”…Ovo pokazuje na adab i pristojnost uleme prema svome Gospodaru, Allâh im se smilovao.
“Allâh je jedan i nema ortaka.”
Ovo je Tawḫid. Allâh je jedan u svome -rubûbijjetu( Gospodarstvu), ulûhijjetu (pravu na obožavanje) i Njegovim imenima i svojstvima.

_________________________________________________

[1] 16:36

[2] 21:25

[3] 4:36