Autor: Imâm Muḫammad bin Ṣâliḫ bin `Uşajmîn
Komentar `Şâlaşat-il-Uṣûl` (od Muḫammad bin `Abdil-Wahhâb)
Poslanik je onaj koji je nekome poslan da prenese poruku.
U ovom slučaju to je čovjek kojem je objavljen šerijat (šari`ah) i koji je zadužen da ga prenese. Prvi poslanik (resûl) je Nûḫ(عليه السلام) a posljednji Muḫammed (صلى الله عليه وسلم
). Uzvišeni Allâh je rekao:
اِنَّاۤ اَوۡحَيۡنَاۤ اِلَيۡكَ كَمَاۤ اَوۡحَيۡنَاۤ اِلٰى نُوۡحٍ وَّالنَّبِيّٖنَ مِنۡۢ بَعۡدِهٖ
”Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nûḫu i vjerovjesnicima poslije njega…” [1]
U Buḥarijevom Ṣaḫîḫu od Anesa ibn Mâlika u ḫadîşu koji govori o šefa`atu se prenosi da je Poslanik (صلى الله عليه وسلم ) spomenuo da će ljudi doći Âdemu (عليه السلام) da se zauzme za njih pa će on reći:
”Idite Nûḫu, prvom poslaniku kojeg je Allâh poslao…”
Uzvišeni Allâh je rekao o Muḫammedu (صلى الله عليه وسلم ):
مَّا كَانَ مُحَمَّدٌ أَبَا أَحَدٍ مِّن رِّجَالِكُمْ وَلَٰكِن رَّسُولَ اللَّهِ وَخَاتَمَ النَّبِيِّينَ وَكَانَ اللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمًا
“Muḫammed nije otac ni jednom od vaših ljudi, nego je Allâhov Poslanik i posljedni vjerovjesnik…” [2]
Nije bilo ni jednog naroda a da mu Uzvišeni Allâh nije poslao poseban vjerozakon, ili poslanika kojem je objavio da obnovi zakon objavljen prije njega. Allâh تعالی je rekao:
وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولًا أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاجْتَنِبُوا الطَّاغُوتَ
”Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ”Allâhu ’ibadet činite, a šejṭana i ṭâġûta se klonite!” [3]
إِنَّا أَرْسَلْنَاكَ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَإِن مِّنْ أُمَّةٍ إِلَّا خَلَا فِيهَا نَذِيرٌ
”…A nije bilo naroda kome nije došao upozoritelj.” [4]
إِنَّا أَنزَلْنَا التَّوْرَاةَ فِيهَا هُدًى وَنُورٌ يَحْكُمُ بِهَا النَّبِيُّونَ الَّذِينَ أَسْلَمُوا لِلَّذِينَ هَادُوا وَالرَّبَّانِيُّونَ وَالْأَحْبَارُ بِمَا اسْتُحْفِظُوا مِن كِتَابِ اللَّهِ وَكَانُوا عَلَيْهِ شُهَدَاءَ فَلَا تَخْشَوُا النَّاسَ وَاخْشَوْنِ وَلَا تَشْتَرُوا بِآيَاتِي ثَمَنًا قَلِيلًا وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللَّهُ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ
”Mi smo objavili Tewrât, u kome je uputa i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allâhu poslušni i pobožni ljudi…” [5]
Poslanici su ljudi, stvoreni su i nemaju udjela u rubûbijjetu (gospodarstvu) niti ulûḫijjetu (da budu obožavani).
Evo šta je Uzvišeni Allâh rekao o Muḫammedu (صلى الله عليه وسلم ) a on je poglavar svih poslanika i najugledniji među njima:
قُل لَّا أَمْلِكُ لِنَفْسِي نَفْعًا وَلَا ضَرًّا إِلَّا مَا شَاءَ اللَّهُ وَلَوْ كُنتُ أَعْلَمُ الْغَيْبَ لَاسْتَكْثَرْتُ مِنَ الْخَيْرِ وَمَا مَسَّنِيَ السُّوءُ إِنْ أَنَا إِلَّا نَذِيرٌ وَبَشِيرٌ لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ
”Reci: `Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, niti od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allâh hoće. A da znadoh ono što je čulima nedokučivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; Ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.” [6]
A u drugom ajetu je rekao:
قُلْ إِنِّي لَن يُجِيرَنِي مِنَ اللَّهِ أَحَدٌ وَلَنْ أَجِدَ مِن دُونِهِ مُلْتَحَدًا
”Reci: `Ja nisam u stanju da od vas kakvu štetu otklonim niti da nekom od vas kakvu korist pribavim.` Reci: `Mene niko od Allâhove ne može zaštititi; samo u Njega mogu utočište naći.” [7]
Oni su kao i ostali ljudi po pitanju ljudskih osobina; razbolijevaju se, umiru, imaju potrebu za hranom i pićem i slično. Uzvišeni Allâh kaže o Ibrahîmu (عليه السلام) kako on o svom Gospodaru kaže:
وَالَّذِي هُوَ يُطْعِمُنِي وَيَسْقِينِ وَإِذَا مَرِضْتُ فَهُوَ يَشْفِينِ وَالَّذِي يُمِيتُنِي ثُمَّ يُحْيِينِ
”…i koji me hrani i poji, i koji me, kad se razbolim liječi, i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživjeti…” [8]
A Poslanik ( صلى الله عليه وسلم ) kaže:
”Ja sam čovjek kao i vi, spopada me zaborav kao i vas, pa ako nešto zaboravim, vi me podsjetite.”
Uzvišeni Allâh ih je spomenuo kao robove u kontekstu najveće hvale i veličine njihovog stepena.
Za Nûḫa (عليه السلام) On je rekao:
ذُرِّيَّةَ مَنْ حَمَلْنَا مَعَ نُوحٍ إِنَّهُ كَانَ عَبْدًا شَكُورًا
”…On je, doista, bio rob zahvalni.” [9]
A za Muḫammeda (صلى الله عليه وسلم ) je rekao:
تَبَارَكَ الَّذِي نَزَّلَ الْفُرْقَانَ عَلَىٰ عَبْدِهِ لِيَكُونَ لِلْعَالَمِينَ نَذِيرًا
“Neizmjerno je Blagoslovljen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furqan…” [10]
O Ibrahîmu, Isḫâqu i Ja`qûbu (عليه السلام) je rekao:
وَاذْكُرْ عِبَادَنَا إِبْرَاهِيمَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ أُولِي الْأَيْدِي وَالْأَبْصَارِ إِنَّا أَخْلَصْنَاهُم بِخَالِصَةٍ ذِكْرَى الدَّارِ وَإِنَّهُمْ عِندَنَا لَمِنَ الْمُصْطَفَيْنَ الْأَخْيَارِ
“I sjeti se robova naših Ibrahîma, Isḫâqa, i Ja`qûba, svi u vjeri čvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno nadarismo vrlinom jednom; da im je uvijek bio na umu onaj svijet; I oni su, zaista, u Nas od onih odabranih, dobrih ljudi.” [11]
A o Îsau (عليه السلام) je rekao:
إِنْ هُوَ إِلَّا عَبْدٌ أَنْعَمْنَا عَلَيْهِ وَجَعَلْنَاهُ مَثَلًا لِّبَنِي إِسْرَائِيلَ
“On je bio samo rob na koga smo Mi blagodati prosuli i učinili ga primjerom sinovima Isrâilovim.” [12]
Vjerovanje u poslanike obuhvata (sadrži) četiri stvari:
Prvo: Vjerovanje da su uistinu od Allâha poslani, tako da ko zaniječe jednog od njih kao poslanika, zanijekao je sve, kao što je rekao Uzvišeni Allâh:
كَذَّبَتْ قَوْمُ نُوحٍ الْمُرْسَلِينَ
”I Nuḫov narod je smatrao lažnim poslanike.” [13]
Allâh تعالی ih je ubrojao u poricatelje svih poslanika, iako u momentu njihova poricanja nije bilo drugih poslanika osim Nûḫa (عليه السلام). Prema tome, i kršćani sa svojim poricanjem i ne slijeđenjem Muḫammeda (صلى الله عليه وسلم) poriču Îsaa sina Merjeminog, a pogotovo zato jer ih je on obavijestio o njegovu (صلى الله عليه وسلم) dolasku.
A to što je Îsa (عليه السلام) najavio dolazak Muḫammeda(صلى الله عليه وسلم) znači da ga je Allâh poslao da ih spasi iz zablude i da ih uputi na pravi put.
Drugo: Vjerovanje u one kojima znamo ime poput: Muḫammed, Ibrahîm, Mûsa, Îsa, Nûḫa (عليه السلام) Ova peterica su iz grupe poslanika poznati pod imenom ”ulul-`azm”, što bi u prijevodu značilo ”odabrani poslanici”. Allâh ih je spomenuo na dva mjesta u Qur`anu:
وَإِذْ أَخَذْنَا مِنَ النَّبِيِّينَ مِيثَاقَهُمْ وَمِنكَ وَمِن نُّوحٍ وَإِبْرَاهِيمَ وَمُوسَىٰ وَعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ وَأَخَذْنَا مِنْهُم مِّيثَاقًا غَلِيظًا
“Sjeti se kad smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nûḫa i od Ibrahîma i od Mûsaa, i od Îsaa sina Merjemina…” [14]
شَرَعَ لَكُم مِّنَ الدِّينِ مَا وَصَّىٰ بِهِ نُوحًا وَالَّذِي أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ وَمَا وَصَّيْنَا بِهِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَىٰ وَعِيسَىٰ أَنْ أَقِيمُوا الدِّينَ وَلَا تَتَفَرَّقُوا فِيهِ كَبُرَ عَلَى الْمُشْرِكِينَ مَا تَدْعُوهُمْ إِلَيْهِ اللَّهُ يَجْتَبِي إِلَيْهِ مَن يَشَاءُ وَيَهْدِي إِلَيْهِ مَن يُنِيبُ
”On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nûḫu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo objavili Ibrahîmu i Mûsau i Îsau: ” Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” [15]
A sto se tiče onih čija imena ne znamo, vjerujemo u njih općenito. Uzvišeni Allâh je rekao:
وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا رُسُلًا مِّن قَبْلِكَ مِنْهُم مَّن قَصَصْنَا عَلَيْكَ وَمِنْهُم مَّن لَّمْ نَقْصُصْ عَلَيْكَ وَمَا كَانَ لِرَسُولٍ أَن يَأْتِيَ بِآيَةٍ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ فَإِذَا جَاءَ أَمْرُ اللَّهِ قُضِيَ بِالْحَقِّ وَخَسِرَ هُنَالِكَ الْمُبْطِلُونَ
”I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali…” [16]
Treće: Potvrđivanje istinskih vijesti o kojima su nas obavijestili.
Četvrto: Rad po vjerozakonu poslanika koji nam je poslan. Onaj koji je nama, a i čitavom svijetu, poslan jeste Muḫammed (صلى الله عليه وسلم).
Allâh عزَّوجَلَّ kaže:
فَلَا وَرَبِّكَ لَا يُؤْمِنُونَ حَتَّىٰ يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لَا يَجِدُوا فِي أَنفُسِهِمْ حَرَجًا مِّمَّا قَضَيْتَ وَيُسَلِّمُوا تَسْلِيمًا
”I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim ni malo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” [17]
Vjerovanje u Poslanike rađa plodovima, neki od njih su:
1. Svijest i znanje o Allâhovoj عزَّوجَلَّ milosti i pažnji prema Svojim robovima, jer im je poslao poslanike da ih upute na pravi put, da im objasne kako će Mu robovati, jer ljudski razum nije sposoban da sam dođe do spoznaje.
2. Zahvalnost Allâhu na ovoj velikoj blagodati.
3. Ljubav prema poslanicima, poštovanje prema njima, zahvala na način koji im dolikuje, jer su oni Allâhovi poslanici, ustrajali su u obožavanju Allâha, i prenijeli Njegovu Božansku poruku i savjet Njegovim robovima.
Inadžije su u laž ugonile poslanike, jer su vjerovali da Allâhovi poslanici ne mogu biti ljudi. Allâh je spomenuo i porekao ovo lažno vjerovanje:
وَمَا مَنَعَ النَّاسَ أَن يُؤْمِنُوا إِذْ جَاءَهُمُ الْهُدَىٰ إِلَّا أَن قَالُوا أَبَعَثَ اللَّهُ بَشَرًا رَّسُولًا قُل لَّوْ كَانَ فِي الْأَرْضِ مَلَائِكَةٌ يَمْشُونَ مُطْمَئِنِّينَ لَنَزَّلْنَا عَلَيْهِم مِّنَ السَّمَاءِ مَلَكًا رَّسُولًا
”A ljudeje , kad im je dolazi objava, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: `Zar je Allâh kao poslanika čovjeka poslao?!”` Reci: `Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali.” [18]
Allâh je opovrgao ovo vjerovanje zbog toga što je nužno da poslanici budu ljudi jer su poslani stanovnicima Zemlje, a stanovnici Zemlje su ljudi.
Da na Zemlji borave meleki Allâh bi im sa neba poslao meleka kao poslanika, da bi bio kao oni. Allâh za one koji poslanike u laž ugone kaže:
قَالَتْ لَهُمْ رُسُلُهُمْ إِن نَّحْنُ إِلَّا بَشَرٌ مِّثْلُكُمْ وَلَٰكِنَّ اللَّهَ يَمُنُّ عَلَىٰ مَن يَشَاءُ مِنْ عِبَادِهِ وَمَا كَانَ لَنَا أَن نَّأْتِيَكُم بِسُلْطَانٍ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ وَعَلَى اللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُؤْمِنُونَ
”…Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih koji su naši preci obožavali-pa donesite nam dokaz očevidni.” ”Mi jesmo ljudi kao i vi”-govorili su im poslanici njihovi- ali, Allâh dariva samo one robove Svojim koje On hoće; mi vam ne možemo donijeti dokaz osim s dozvolom Allâhovom…” [19]
______________________________________________
[1] 4:163
[2] 33:40
[3] 16:36
[4] 35:24
[5] 5:44
[6] 7:188
[7] 72:21-22
[8] 26:79-81
[9] 17:3
[10] 25:1
[11] 38:45-47
[12] 43:59
[13] 26:105
[14] 33:7
[15] 42:13
[16] 40:78
[17] 4:65
[18] 17:94-96
[19] 14:10-11