Autor: Imâm Muwaffaq-ud-Dîn bin Qudâma al-Maqdisî
Izvor: al-Muġhnî (2/73-74)
Oni od naših kolega, Ḫanbelija, koji Aẕan smatraju obaveznim kažu da je to obavezno samo građanima. Al-Kâdî je rekao:
”Ljudi koji nisu građani kao putnici i drugi nisu dužni da uče Aẕân.”
Mâlik je rekao:
”Obavezno je pozivati na namaz samo u džamijama u kojima se klanja u džema’atu.”
Ovo je zato što je Aẕân propisan da bi se pokazalo da je vrijeme nastupilo kako bi se ljudi sakupili za namaz i klanjali ga u skupini.
Dovoljan je jedan Aẕân u jednom gradu, ako se čuje. Ibn ´Aqîl je rekao:
”Dovoljan je jedan Aẕân u jednoj mahali. Drugima je dovoljan Ikamet.”
Aḫmed je rekao o osobi koja klanja kod kuće:
”Dovoljan je gradski Aẕân.”
Ovako kažu također al-Aswed, Abû Midžliz, Mudžâhid, aš-Ša´bî, an-Naha´î, ´Ikrima i Ḫanefije.
Mejmûn bin Miḫrân, al-Awzâ´î i Mâlik:
”Dovoljan je Ikamet.”
Al-Ḫasan [Al-Basrî] i Ibn Sîrîn su rekli:
”Može proučiti Ikamet ako hoće.”
Dokaz za to su Vjerovjesnikove (sallallahu ‘alejhi ve sellem) riječi čovjeku kojeg je podučavao molitvi:
”Ako hoćeš da klanjaš operi se na ispravan način, okreni se prema Kibli i reci ‘Allâhu ekber’”.
Poenta u ovom je da mu nije naredio učenje Ezâna.