Autor: Imâm Ibn Qudâma al-Maqdisî
Objašnjenje: Imâm Bahâ’-ud-Dîn al-Maqdisî
Izvor: al-`Uddah fî Šarḥ-il-`Umdah (1/55-56)
Imâm Ibn Qudâma رحمه الله je rekao:
Tejemmum ima 4 uslova:
Prvi: Nedostatak mogućnosti za korišćenje vode. Ovo može biti iz slijedećih razloga:
1 – Nedostatak vode.
2 – Strah da upotrebljavanje vode može nanijeti štetu zbog bolesti ili jake hladnoće.
3 – Strah da će on sam ili neko blizak ostati žedan. Isto važi ako postoji bojazan da će vlastita imovina biti izložena nedostatku vode, ili ako postoji bojazan za svoj život ili imovinu ako se zatraži voda.
4 – Opravdanje pri velikom trošku.
Ako je moguće da se voda koristi samo za dio tijela ili se pronađe nedovoljna količina vode za abdest, to će se upotrijebiti a učinit’ će se Tejemmum za ostale dijelove tijela.
Objašnjenje
Imâm Bahâ’-ud-Dîn al-Maqdisî رحمه الله je objasnio:
Nedostatak vode se zasniva na Njegovim سبحانه Riječima:
فَلَمْ تَجِدُوا مَاءً
”ili ne nađete vodu.” 4:43
Strah da upotrebljavanje vode može nanijeti štetu zbog bolesti ili jake hladnoće ili rana. On سبحانه je rekao:
وَإِنْ كُنْتُمْ مَرْضَىٰ أَوْ عَلَىٰ سَفَرٍ
”i ako budete bolesni ili na putovanju.” 4:43
Pored toga je `Amr rekao:
”Jedne hladne noći sam ejakulirao a bojao sam se da ću umrijeti ako se okupam. Umjesto toga sam učinio Tejemmum i obavio namaz sa svojim prijateljima. Nakon toga je poslanik صلى الله عليه وسلم bio obaviješten o ovome i nije mi naredio da ponovim namaz.” (Ḫadîş bilježi Abû Dâwûd)
Strah da će on sam ili neko blizak ostati žedan. Ibn-ul-Munzir kaže da vlada saglasnost po ovom pitanju (al-Idžmâ’ 20). Isto važi za vlastitu stoku.
Isto važi ako se osoba boji za sebe ili svoju imovinu ukoliko bi otišla da traži vodu… jer se boji da će joj naškoditi upotreba vode. U ovom slučaju je osobi dozvoljeno učiniti Tejemmum. On صلى الله عليه وسلم je rekao:
لا ضرر ولا ضرار
”Nema štete (samome sebi) ni nanošenja štete (drugima).” Ibn Mâdža 2340 i 2341. Ḫadîş je dobar Hasen
… ili samo ima mogućnost nabaviti vodu kroz veliki trošak, na način da ona košta više nego što je u stvari vrijedna ili da uopšte nije u stanju da je plati.
Ako je moguće koristiti vodu samo za dio tijela… a nemoguće je koristiti za drugi dio. Primjer za ovo je ranjena osoba.
… to će se upotrijebiti a učiniti će se Tejemmum za ostale dijelove tijela, jer se boji za sebe a time je njegov slučaj kao slučaj bolesnika. Ovo se zasniva na njegovim صلى الله عليه وسلم riječima (u značenju):
”Ako vam nešto naredim, izvršite to kako najbolje možete.” (al-Buḥârî 7288 i Muslim 1337 od Abu Hurejre)
Ovo važi za one koji su u stanju seksualne nečistoće. Što se tiče onih koji su u stanju manje nečistoće, postoje dva mišljenja:
Prvo: Osoba je dužna upotrijebiti vodu baš kao osoba koja se nalazi u stanju seksualne nečistoće.
Drugo: Nije dužna.
Sve se zasniva na tome da li je obavezno prilikom uzimanja abdesta oprati dio tijela prije nego što se prethodni dio tijela osuši ili ne (Muwâlât). Ako kažemo da je obavezno, onda nije obavezno upotrebljavati vodu, jer ne pomaže. A ako kažemo da nije obavezno, onda je obavezno upotrebljavati vodu, jer pomaže tako što neki dijelovi tijela postaju čisti. Muwâlât nije obaveza kad je osoba seksualno nečista. Ovo je zbog toga što u osnovi nema Muwâlât u ta dva čišćenja. A da je obaveza tokom abdesta se zasniva na poslanikovoj صلى الله عليه وسلم naredbi kada je vidio suh prostor na stopalu čovjeka do kojeg nije došla voda. Naredio mu je da ponovi namaz i abdest. Ovo je zabilježio Abû Dâwûd. Tako je kupanje (Ġusl) ostalo u svojoj početnoj osnovi.
Imâm Ibn Qudâma je rekao:
Drugi: Vrijeme. Tejemmum se neće učiniti prije nego što je nastalo vrijeme obaveznog namaza, niti će se učiniti za dobrovoljni namaz tokom zabranjenog vremena.
Objašnjenje;
Imâm Bahâ’-ud-Dîn al-Maqdisî رحمه الله je objasnio:
Niti će se učiniti Tejemmum za dobrovoljni namaz u zabranjenom vremenu, jer nema potrebe za Tejemmumom prije nego što nastupi njegovo vrijeme. Na taj način tada nije dozvoljeno učiniti Tejemmum. Isto važi za uzimanje Tejemmuma kada je voda pristupačna. Tejemmum je jedino dozvoljen ako postoji potreba za obavljanjem namaza. Pa kada nije vrijeme za namaz, osoba nije ni u potrebi da učini Tejemmum.
Imâm Ibn Qudâma al-Maqdisî رحمه الله je rekao:
Treći: Nijjah. Ako osoba učini Tejemmum da sa njim obavi dobrovoljni namaz, on mu ne važi za obavljanje obaveznog namaza. Ako pak učini Tejemmum za obavezni namaz, smije obaviti i obavezni i dobrovoljni namaz. Ovo važi do isteka njegovog vremena.
Objašnjenje;
Imâm Bahâ’-ud-Dîn al-Maqdisî رحمه الله je objasnio:
Nijjah. Ovo se zasniva na njegovim صلى الله عليه وسلم riječima (u značenju):
”Uistinu se djela cijene samo prema namjerama.”
Ako osoba učini Tejemmum da bi obavila dobrovoljni namaz, on mu ne važi za obavljanje obaveznog namaza. Tejemmum ne uklanja nečistoću i zato nije dozvoljeno obaviti obavezni namaz prije nego što ga namjeri. On صلى الله عليه وسلم je rekao (u značenju):
”Uistinu se djela cijene samo prema namjerama.”
Ako pak učini Tejemmum za obavezni namaz, može ga obaviti jer je to čišćenje koje je dozvolilo obavezni namaz i samim tim sve drugo što smo pomenuli. To se uspoređuje sa abdestom.
Imâm Ibn Qudâma رحمه الله je rekao:
Četvrti: Zemlja. Tejemmum je samo dozvoljeno učiniti sa čistom zemljom koja sadrži prašinu.
Objašnjenje;
Imâm Bahâ’-ud-Dîn al-Maqdisî رحمه الله je rekao:
Zemlja. Tejemmum je samo dozvoljeno učiniti sa čistom zemljom koja sadrži prašinu, jer je Allâh سبحانه rekao:
فَتَيَمَّمُوا صَعِيدًا طَيِّبًا
”… učinite Tejemmum sa čistom zemljom.” 4:43
Ibn `Abbâs je rekao:
”To znači čistom i plodnom zemljom.” (`Abdur-Razzâk 814, Ibn Abî Šajbah 1/161 i al-Bejḫakî u ”as-Sunan al-Kubrâ” 1/214)
To je pak pod uslovom da sadrži prašinu. On سبحانه je rekao:
فَامْسَحُوا بِوُجُوهِكُمْ وَأَيْدِيكُمْ مِنْهُ
”… čistom zemljom preko vaših lica i ruku pređite.” 5:6
Tako da se ne može potrati sa zemljom koja ne sadrži prašinu.