Šurûṭ-uṣ-Ṣalâh (Uvjeti namaza)
Pisac: Šajḥ-ul-Islâm Muḫammad bin `Abdil-Wahhâb
Prevod:Govoruleme.com

Zadnji Tašehhud je obavezni stub, koji je spomenut u ḫadîşu: Prenosi se od Ibn Mes’ûda (رحمه الله) da je rekao: ”Prije nego nam je Tašehhud naređen govorili smo: ‘Neka je selam Allâhu od Njegovih robova, neka je selam na Džibrila i Mika’ila.” Pa nam je poslanik (صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم) rekao: ”Ne govorite ‘neka je selam Allâhu od Njegovih robova’, zaista Allâh je as-Selam (bez mahane i nedostatka), već kada neko od vas klanja, neka kaže: ”at-Taḫijjâtu lillâhi waṣ-Ṣalavâtu waṭ-Ṭajjibâtu as-Selâmu ‘alejke ajjuhen-Nebijju wa Raḫmetullâhi wa Barekâtuh. As-Selâmu ‘alejna wa ‘alâ ‘Ibâdillâh-iṣ-Ṣalîḫîn’. Ašhhedu an lâ ilâhe illâ Allâh wa ašhedu anne Muḫammeden ‘adbuhu wa resûluh.” [28]

”at-Taḫijjâtu ”, znači svako veličanje samo Allâhu pripada, kao Ruku’, Sedžda, vječnost i sve sa čime se veliča Gospodar svjetova pripada samo Allâhu. Onaj koji pripiše ovo nekom dugom mimo Allâha je mušrik i nevjernik.

”aṣ-Ṣalavâtu”, rečeno je da su to sve dove (molbe), također je da to znači pet dnevnih namaza. ”waṭ-Ṭajjibâtu”, Allâh je dobar i ne prima ništa osim dobre riječi i dobra djela.

”As-Selâmu ‘alejke ajjuhen-Nebijju wa Raḫmetullâhi wa Barekâtuh“, moliš za poslanika (صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم) za mir, milost i blagoslov. Onaj za koga se moliš se ne moli mimo Allâha. ”As-Selâmu ‘alejna wa ‘alâ ‘Ibâdillâh-iṣ-Ṣalîḫîn”, moliš za milost, za sebe i za sve druge pravedne robove na Nebu i na Zemlji. Mir je molitva i moli se za pravedne ali se oni ne mole mimo Allâha.

”Ašhhedu an lâ ilâhe illâ Allâh wa ašhedu anne Muḫammeden ‘adbuhu wa resûluh”. On je Jedan i nema sudruga, svjedočiš nešto u šta si ubjeđen, da nema niko na Nebesima niti na Zemlji ko je dostojan istinski da bude obožavan osim Allâha. Šehadet da je Muḫammed Allâhov poslanik, znači da je on rob ne obožava se te da je poslanik koji se ne smije poreći (utjerivati u laž) već mu se mora pokoravati i mora se slijediti. Allâh ga je počastio da bude Njegov rob i poslanik.

Dokaz je Allâhov (ta’âlâ) govor:

تَبَارَكَ الَّذِي نَزَّلَ الْفُرْقَانَ عَلَىٰ عَبْدِهِ لِيَكُونَ لِلْعَالَمِينَ نَذِيرًا
”Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Qur’ân da bi svjetovima bio opomena.” [29]

”Allâhumme ṣalli ‘alâ Muḫammed wa’ alâ âli Muḫammed kemâ ṣallejte ‘alâ Ibrâhîme wa’ alâ âli Ibrâhîme inneke Ḫamîdun-Medžîd. Wa bârik ‘alâ Muḫammed wa’ alâ âli Muhammed kemâ bârekte ‘alâ Ibrâhîme wa’ alâ âli Ibrâhîme inneke Ḫamîdun-Medžîd.” Allâh je spustio pohvalu, blagoslov i mir Svome robu. Al-Buḥârî citirao je Abûl-’Âlija u svom ”as-Ṣaḫîḫu”: ”Allâh je spustio pohvalu, blagoslov i mir Svome robu u najuzvišenijem društvu.” Također je spomenuto da je to milost, ali prvo mišljenje je ispravno. Kada meleci to rade isto [30] znači (istiġfar) molitva za oprost, a kada ljudi to čine tada je (dova) molitva. Što se tiče riječi ”Bârik” [31] I onoga što dolazi poslije toga, smatra se da pripada preporučenim izjavama i djelima.
_____________________________________________________________
[28] al-Buḥâri (831) i Muslim (402).
[29] 25:1
[30] Dakle donose salavate na poslanika (صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم).
[31] Želi se kazati: ”Allâhume bârik ‘alâ Muḫammed…”