Autor: Imâm Ibn Qudâme al-Maqdisî
Izvor: Lum´at-ul-I´tiqâd
Imâm Ibn Qudâme al-Maqdisî (رحمه الله) je dao nekoliko dokaza da je Stvoritelj stvorenja, Allâh (سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى), iznad nebesa i ostalih stvorenja.
Od tih (dokaza) su Njegove (تَعَالَى) Riječi:
الرَّحْمَنُ عَلَى الْعَرْشِ اسْتَوَى
”Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio.” [1]
Isto tako On (تَعَالَى) je rekao:
أَأَمِنتُم مَّن فِي السَّمَاء أَن يَخْسِفَ بِكُمُ الأَرْضَ فَإِذَا هِيَ تَمُورُ
”Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima neće u zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti?” [2]
Vjerovjesnik (صلى الله عليه وسلم ) je rekao:
”Naš Gospodar je Allâh koji je iznad nebesa, slavljeno neka je Ime Tvoje.” [3]
On (صلى الله عليه وسلم ) je rekao sluškinji:
”Gdje je Allâh” Ona je odgovorila: ”Iznad neba.” Zatim je on rekao: ”Oslobodite je, jer je ona zaista vjernica.” [4]
Vjerovjesnik (صلى الله عليه وسلم ) je rekao Ḫusejnu [5]:
”Koliko bogova obožavaš?” On je odgovorio: ”Sedam, šest na zemlji i jednog iznad neba.” Zatim je Vjerovjesnik rekao: ”Kome se obraćaš u nadi i strahu?” Ḫusejn je rekao: ”Onome Koji je na nebu.” Onda je Vjerovjesnik rekao: ”Napusti onih šest i umjesto toga obožavaj Onoga Koji je iznad neba, pa ću te podučiti dvjema molitvama.” On je tada postao musliman a Vjerovjesnik (صلى الله عليه وسلم ) ga je podučio da kaže:
”Allâhu, uputi me ka ispravnoj uputi i sačuvaj me od zla moje duše.” [6]
Također prenosi se u prijašnjim listovima, da jedna od obilježja Vjerovjesnika (صلى الله عليه وسلم ) i njegovih sljedbenika je to da padaju licem na tlo i da tvrde da je njihov Bog iznad nebesa. Abû Dâwûd prenosi u svom ”Sunenu” da je Vjerovjesnik (صلى الله عليه وسلم ) rekao:
”Zaista je razdaljina između neba i drugog neba tolika i tolika…” i prenio je objavu do riječi: ”Iznad toga je Prijestolje a Allâh (سُبْحَانَه) je iznad njega.”[7]
Selef (رحمه الله) su bili složni oko ovoga i slično po pitanju prenošenja i prihvatanja. Nisu se dali u to da to odbijaju, pogrešno tumače, zamišljaju ili porede. Imâm Mâlik bin Anes (رحمه الله) je bio upitan:
”Abû ´Abdillâh, ”Milostivi se uzdigao [8] iznad Prijestolja.” Kako se On uzdigao?” On je onda odgovorio:
”Uzdignuće (al-Istiwâ) je poznato, a kakvoća nepoznata. Vjerovati u to je obaveza a pitati o tome je novotarija.”
Zatim je naređeno da se taj čovjek odvede. [9]“
[1] 20:5
[2] 67:16
[3] Abû Dâwûd (3892), An-Nesâ’î (1037), al-Ḫâkim (1/344) i (4/218)
[4] Muslim (538). Prenosi Mâlik bin Anes, Muslim i drugi Imâmi
[5] Ḫusejn bin ´Imrân
[6] At-Tirmiẕî (3479), Aḫmed (4/444), al-Buḥârî u ”at-Târîḫ al-Kebîr” (2/1/1) i dr.
[7] Abû Dâwûd (4723), at-Tirmiẕî (3320), Ibn Mâdže (193), Aḫmed (1/206), ad-Dârimî (1/90-91), Ibn Ḫuzejme u ”Kitâb-ut-Tawḫîd” (68) i dr.
[8] Šajḥ ´Abdur-Rahmân bin Nâsir as-Sa´dî (رحمه الله) je rekao o ”uzdignuću, uzvišenju” :
”Istiwâ ima tri različita značenja u Qur’ânu. Nekad je oslobođeno od prepozicija i tada znači ”potpunost” i ”savršenost”, koje se nalazi u Njegovim Riječima o Mûsau:
وَلَمَّا بَلَغَ أَشُدَّهُ وَاسْتَوَى آتَيْنَاهُ حُكْمًا وَعِلْمًا وَكَذَلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ
“I kad on dostiže vrhunac svoje snage i potpuno stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.” (28:14)
Isto tako to znači ”uzdići se” i ”popeti se” i to je kada ”´alâ” (iznad, na, povrh) stoji ispred riječi, kao na primjer Njegova izjava:
الرَّحْمَنُ عَلَى الْعَرْشِ اسْتَوَى
”Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio.” (20:5)
Isto može značiti ”okrenuti se prema, usmjeriti”, koje ima značenje kada ”ilâ” (do) stoji ispred riječi, koje se nalazi u ovom ajetu:
هُوَ الَّذِي خَلَقَ لَكُم مَّا فِي الأَرْضِ جَمِيعاً ثُمَّ اسْتَوَى إِلَى السَّمَاء فَسَوَّاهُنَّ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ وَهُوَ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ
“On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On svaku stvar zna!”
[9] Al-Bejhekî i ”Kitâb-ul-Asmâ’ was-Sifât” (867) i (868), ad-Dârimî u ”Ar-Radd ´alâ al-Džahmijjah” (104), al-Lâlikâ’î (664) i dr.