Autor: Imâm Muḫammad bin Ṣâliḫ bin `Uşajmîn
Izvor: al-Kawl al-Mufîd (1/559)
Sujevjerje se suprostavlja tawḫîdu sa dva gledišta:
Prvo: Sujevjeran čovjek se ne oslanja na Allâha već se oslanja na druge faktore.
Drugo: On se oslanja na nestvarne faktore koje su samo mašta i fantazija. Šta ova stvar ima s onim što se događa? Nema sumnje da je to nedostatak tawḫîda jer je tawḫîd obožavanje Allâha i traženje pomoći od Njega. Allâh تعالی kaže:
إِيَّاكَ نَعْبُدُ وإِيَّاكَ نَسْتَعِينُ
”Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo.” [1]
Sujevjerje je znači zabranjeno i suprostavlja se tawḫîdu.
Sujevjerna osoba može upasti u dva stanja:
Prvo: On se odazove sujevjeruju i napusti djela zbog toga. To spada u najveću vrstu sujevjerja i pesimizma.
Drugo: On se upusti u djelo sa brigom, tjeskobom i strahom zbog utjecaja sujevjerja. Ovaj slučaj je blaži.
Oba slučaja su nedostatak tevhîda i štetni su robovima. Idi i radi ono što trebaš uraditi i pouzdaj se u Allâha عزَّوجَلَّ i nemoj imati loše misli o Njemu.
__________________________
[1] 1:5