Imâm Muḫammad bin Ṣâliḫ bin `Uşajmîn
Izvor: al-Qawl al-Mufîd (1/575)
Ako čovjek postaje sujevjeran zbog nečega što vidi ili čuje, ne smatra se za njega da je upao u veliki širk koji ga isključuje iz vjere. Međutim, on jest upao u širk jer se oslanja na nešto što Allâh nije učinio sredstvom. Ovo slabi oslanac na Allâha i čovjekovu odlučnost. On je shodno tome upao u širk sa ovog gledišta. Princip kaže:
”Svako onaj ko se osloni na neki uzrok za kojeg nema dokaza u šerijatu je mnogobožac koji je upao u manje mnogoboštvo.”
Ovo je jedna vrsta mnogoboštva jer se ono tiče zakonodavstva, ukoliko je vjerski uzrok, ili također održavanja, ukoliko je opći uzrok.
Međutim ako bi čovjek vjerovao da stvar djeluje sama od sebe bez Allâha, onda je čovjek mnogobožac koji je počinio veliki širk jer je stavio nekog uz Allâha u stvaranju.