“Temelji Sunneta” (ar. “Uṣûl-us-Sunnah”)

Imâma Aḫmeda bin Ḫanbela

بسم الله الرحمن الرحيم

Komentar cijenjenog Alima Dr. Rabî` bin Hâdî al-Madḥalî – Allâh ga sačuvao

Kaže Imâm Aḫmed: ”Govor Poslanika : ”Tri (osobine) ako se nađu u nekome on je licemjer.” Ovo je u grubo, prenosimo to onako kako je došlo i ne tumačimo ga.

Također njegov   govor: ”Nemojte se nakon mene povratiti i ponovo biti nevjernici u zabludi ubijajući jedni druge” [1]  i ”Kada se dvojica muslimana sabljama naoružana međusobno sukobe, u vatru će i ubica i ubijeni” [2]  i ”Grditi muslimana je grijeh a borba protiv njega je nevjerstvo.” [3]  i ”Ko kaže svome bratu ’nevjerniče’ jedan je od njih dvojice takav” [4]  i ”Nevjerovanje u Allâha je negirati svoje porijeklo iako je precizno.” [5] 

I slični ovim ḫadişima od kojih ima autentičnih i sačuvanih. Mi se pokoravamo njima iako ne znamo njihovo tumačenje. Ne pričamo niti se raspravljamo o njima. Ne tumačimo ove ḫadişe osim onako kako su i došli. Ne poričemo ništa od njih osim sa onim onim što je preče od njih.”

Objašnjenje:

”Govor Poslanika : Tri (osobine) ako se nađu u nekome on je licemjer.” Kada je spomenuo licemjerstvo i pojasnio da je to ispoljavanje Islâma a prikrivanje nevjerstva, naveo je ḫadişe o osobinama munafika pa je Imâm Aḫmed napravio usporedbu među dvije vrste. Između govora: ”Tri (osobine) ako se nađu u nekome on je licemjer, ovo je u grubo” znači Poslanik ne želi reći da su oni munafici u vjerovanju, da prikrivaju nevjerstvo u Allâha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove Poslanike i u Sudnji dan. Ne, ovo je druga vrsta licemjerstva. U ovom ḫadişu se želi ukazati na to da u takvoj osobi postoji neka od osobina licemjera, a učenjaci to nazivaju ”nifâk al-’ameli” praktično licemjerstvo. ”Tri su znaka dvoličnjaka: kada govori, laže; kada obeća, ne ispuni i kada mu se nešto povjeri, iznevjeri.” U drugoj predaji još stoji: ”Kada obeća, izda i kada se raspravlja odstupa od istine.” [6]  Ova obilježja se dakle nazivaju obilježja licemjera praktičnog licemjerstva, znači nije skriveno nevjerstvo a može i biti pa je zbog toga rečeno: ”ako se nađu u nekome on je licemjer”, dakle može biti pravi licemjer, a može posjedovati osobine praktičnog licemjerstva. Kako god, obaveza je upozoriti od onoga koji kada obeća prekrši obećanje, kada govori laže, kada mu se povjeri iznevjeri, kada se raspravlja odstupa od istine, tako mi Allâha, obavezno je loše misliti o njemu i upozoriti protiv njega jer se u njemu nalaze jaka obilježja pravih licemjera, nećemo biti sigurni (tvrditi da je licemjer) ali ćemo biti veoma oprezni.

Učit ćemo ḫadişe ali nećemo na osnovu njih tvrditi da su osobe koje su spomenute u tim ḫadişima nevjernici, već ćemo se zaustaviti na tome. Ovo je zbog strahopoštovanja prema ḫadişima. Neki od selefa su govorili :”ne tumačimo ove ḫadişe”, a neki od selefa su ih tumačili da bi odgovorili ḥaridžijama jer su ḥaridžije govorili: ”Onaj kod koga se nađe neka od ovih osobina je čisti nevjernik”, pa su tako proglašavali ljude nevjernicima na osnovu ovih stvari dok mi to ne činimo. Mi citiramo te ḫadişe samo da bi upozorili i odvratili ljude od tih dijela, a ako bi se neko suprotstavio pojasnićemo da je to praktično licemjerstvo i da je to ”kufr dûne kufr” [7] nevjerstvo manje od nevjerstva.

To zbog toga što se kufr, nevjerovanje dijeli na veće i manje. Licemjerstvo također, dijeli se na veće i manje. Tako isto i širk, postoji mali i veliki.

Pa kada razgovaramo sa tvrdim ḥaridžijama tvrdimo da je ovo nevjerstvo manje od nevjerstva, manje nevjerstvo. A ako vidimo nekoga od obične populacije, awâm da se prepuštaju i čine ovakve grijehe upozorit ćemo ih i zastrašiti spomenuvši ove ḫadişe bez tumačenja.

Ovo je dakle vanjština metodologije Imâma Aḫmeda, Allâh mu se smilovao, i dokaz je ovo što je spomenuto. A u suštini se suprotstavljao ḥaridžijama u njihovim presudama, čak je bio i najžešći u borbi protiv njih, jer se oni vežu za ove i slične ovim ḫadişima pa proglašavaju nevjernicima griješnike pogotovo one koji čine velike grijehe. Dok je metodologija i maẕheb Ahl-us-sunneta da ne smatraju nejvernicima one koji čine velike grijehe. Na primjer, ”Nemojte se nakon mene povratiti i ponovo biti nevjernici u zabludi ubijajući jedni druge” ḥaridžije na osnovu ovog dokaza smatraju nevjernicima spomenute, dok sljedbenici Sunneta kažu, nije tako jer Allâh kaže:

{وَإِنْ طَائِفَتَانِ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ اقْتَتَلُوا فَأَصْلِحُوا بَيْنَهُمَا فَإِنْ بَغَتْ إِحْدَاهُمَا عَلَى الأخْرَى فَقَاتِلُوا الَّتِي تَبْغِي حَتَّى تَفِيءَ إِلَى أَمْرِ اللَّهِ فَإِنْ فَاءَتْ فَأَصْلِحُوا بَيْنَهُمَا بِالْعَدْلِ وَأَقْسِطُوا إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ (9) إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ فَأَصْلِحُوا بَيْنَ أَخَوَيْكُمْ وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ (10) }

”Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih, a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allâhovim propisima ne prikloni, onda ih nepristrano izmirite i budite pravedni, a Allâh, zaista, pravedne voli.  Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allâha da bi vam se milost ukazala. ” [al-Hudžurat 9, 10]

Tako je Allâh posvjedočio njihovu vjeru i posvjedočio njihovo bratstvo po vjeri, iako su se sukobili i borili jedni protiv drugih isukavši svoje sablje jedni na druge. Ali ako ovaj koji je isukao svoju sablju na muslimana smatra taj čin dozvoljenim, onda je nevjernik. A ako smatra prolijevanje muslimanske krvi zabranjenim, ali se bori protiv njega zbog nekih prohtjeva, ciljeva, mržnje, osvete i drugih stvari s tim što smatra i zna da je borba protiv njega zabranjena, tada nije nevjernik već posjeduje nevjerstvo manje od nevjerstva. Praktično nevjerstvo ga neće izvaditi iz Islama. Zbog toga su, Abu ’Ubejd, Ibn Tejmijje i drugi od imâma Islâma protumačili ove ḫadişe, za koje su se tako čvrsto uhvatili ḥaridžije i proglašavaju muslimane nevjernicima na osnovu tih grijeha koji su spomenuti u ḫadişima kao blud, ispijanje alkohola, ubistvo, borba (protiv muslimana) i slično, sljedbanici sunneta su to tumačili na isti onaj način kako smo to do sada pojasnili.

Također, ” Bludnik, dok čini blud, nije vjernik” [8] bit će kažnjen, kamenovanjem ili bičevanjem. Da je bio nevjernik bilo bi rečeno: ”Ko promjeni svoju vjeru ubijte ga” presuda mu je samo ubistvo. Tražit će se od njega da se pokaje a inače će biti ubijen kao odpadnik a ne kao počinioc grijeha.

    A kradljivac će biti kažnjen odsjecanjem njegove ruke, kako je rekao Uzvišeni:

وَالسَّارِقُ وَالسَّارِقَةُ فَاقْطَعُوا أَيْدِيَهُمَا جَزَاءً بِمَا كَسَبَا نَكَالًا مِنَ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ عَزِيزٌ حَكِيمٌ

”Kradljivcu i kradljivci odsjecite njihove ruke.” [al-Maide 38]

A da je to nevjerstvo bio bi ubijen a ne bi mu se odsjecala ruka. Obaveza je prihvatiti šer’ijat, Allâh vam se smilovao, u potpunosti i dokaze sastaviti jedne sa drugima.

هُوَ الَّذِي أَنْزَلَ عَلَيْكَ الْكِتَابَ مِنْهُ آيَاتٌ مُحْكَمَاتٌ هُنَّ أُمُّ الْكِتَابِ وَأُخَرُ مُتَشَابِهَاتٌ ۖ فَأَمَّا الَّذِينَ فِي قُلُوبِهِمْ زَيْغٌ فَيَتَّبِعُونَ مَا تَشَابَهَ مِنْهُ ابْتِغَاءَ الْفِتْنَةِ وَابْتِغَاءَ تَأْوِيلِهِ ۗ وَمَا يَعْلَمُ تَأْوِيلَهُ إِلَّا اللَّهُ ۗ وَالرَّاسِخُونَ فِي الْعِلْمِ يَقُولُونَ آمَنَّا بِهِ كُلٌّ مِنْ عِنْدِ رَبِّنَا ۗ وَمَا يَذَّكَّرُ إِلَّا أُولُو الْأَلْبَابِ

”A oni u čijim je srcima zastrana slijede nejasne ajete u težnji za smutnjom i svojim tumačenjem.”

[Al-Imran 7]

Dok sljedbenici Sunneta slijede jasne dokaze a one koji su manje jasni upoređuju sa onima koji su jasni. Tako ove dokaze koji su manje jasni uporede sa onima koji su jasni i sastave ih, a ne negiraju jedne drugima kao što to čine ḥaridžije i drugi od sljedbenika novotarije kao Murdžije, Mu’atezile i drugi koji se uhvate za neki nejasan dokaz i na osnovu toga utemelji svoju novotariju. Zatim na osnovu toga proglašava muslimane nevjernicima, čini ovo i čini ono.

A oni koji su u znanost upućeni imaju ovakav pristup, sastavljanje dokaza tako da jedan drugog potvrđuju, tako da postaje moguće činiti djelo koje je u suglasnosti sa svim dokazima. Kažemo za ove i slične dokaze da se to odnosi na nevjerstvo koje je manje od nevjerstva, a obaveza nam je presuditi nevjerstvom u njegovom pravom mjestu, a ovdje vjerujemo i tvrdimo da je kufr dûne kufr. Ali kada bude ”veliko nevjerstvo”, kufr akber, kao: laganje na Allâha i na Njegovog Poslanika, psovanje Allâha ili psovanje Poslanika, poricanje nečega oko čega postoji saglasnost i što je poznato da je od Islâma ili poricanje nekog od temelja Islâma: namaz, post, zekat, ili nevjerovanje u meleke, nevjerovanje u Džennet ili Džehennem, ili ismijavanje Allâha ili Njegovog Poslanika ili Njegove Knjige, ili negiranje i poricanje ičega od ovoga, to je sve veliki kufr koji izvodi počinioca iz okvira Islâma. Ali činiti grijehe koji su spomenuti u ovim ḫadişima je kufr dune kufr.

    ”Ko kaže svome bratu ’nevjerniče’ jedan je od njih dvojice takav” to je kufr dûne kufr, osim ako smatra da ovaj musliman koga napada i kaže mu: ”Ti si nevjernik jer ti je vjera nevjerstvo,” (a on je dakle musliman) tada je ovo pravo nevjerstvo. Ali ako je to bilo samo na osnovu toga što je ljut pa mu iz ljutnje kaže: ”Ti si nevjernik” zbog toga što je nešto zgriješio ili iz nekog drugog razloga, tada se ne može reći da je to veliko nevjerstvo, već je manje nevjerstvo. U bilo kom slučaju, možeš izgrditi svoga brata na neki drugi način da ne koristiš riječ ”nevjernik”.

Kaže dalje Imâm Aḫmed: ”I slični ovim ḫadişima od kojih ima autentičnih i sačuvanih. Mi se pokoravamo njima iako ne znamo” ovo je skromnost od Imâma Aḫmeda, a sa tim je ciljao na obične muslimane koji ne znaju njihovo tumačenje i moraju da se pokore njima. A što se tiče onih koji razumiju i koji su u znanost upućeni kao Imâm Aḫmed, Allâh mu se smilovao, tumače na način na koji to čine sljedbenici Sunneta. Borio se protiv ḥaridžija koji su se držali za ove dokaze, borio se i protiv Murdžija koji su se držali za dokaze ”obećanja”, borio se protiv svih sekti što ukazuje na to da je on Imâm u Sunnetu i da dobro poznaje tumačenje ovih ḫadişa, Allâh mu se smilovao.
__________________________________________________________
[1] ”Musned Imâm Aḫmed”, Ḫadiş br. [16644]
[2] ”Al-Buḥari” Kitab-ul-îmân, Poglavlje: ”Kada se dvije skupine vjernika potuku izmirite ih [Al-Hudžurat 9], Tako ih je
Allah nazvao vjernicima”, Ḫadiş br. [31]
”Muslim” Kitab-ul-fiten wa ašratu sa’ah (Knjiga o iskušenjima i predznacima Sudnjeg Dana), Poglavlje: ”Ako se
sukobe dva muslimana svojim sabljama”, Ḫadiş br. [2888]
[3] ”Al-Buḥari” Kitab-ul-îmân, Poglavlje: ”Bojazan vjernika da mu dobra djela ne propadnu a da on i ne osjeti”, Ḫadiş br. [48] ”Muslim” Kitab-ul-îmân, Poglavlje: ”Prikaz Poslanikovog govora: Grditi muslimana je grijeh a borba protiv njega
je nevjerstvo.”, Ḫadiş br. [64]
[4] ”Al-Buḥari” Kitab-ul-adab, Poglavlje: ”Ko bez opravdana razloga kaže nekome da je nevjernik, sam je ono što je rekao”,
Ḫadş br. [6103, 6104] ”Muslim” Kitab-ul-îmân, Poglavlje: ”Prikaz stanja imana onoga ko kaže svome bratu muslimanu, nevjerniče!”, Ḫadiş br. [60]
[5] Ovaj ḫadiş je spomenuo Šajḥ-ul-Islam Ibn Tejmijje a Šajḥ al-Albani je rekao da je dobar (ḫasen).
[6] ”Al-Buḥari” Kitab-ul-îmân, Poglavlje: ”Obilježja licemjera”, Ḫadiş br. [33, 34]
”Muslim” Kitab-ul-îmân, Poglavlje: ”Prikaz osobina licemjera”, Ḫadiş br. [58, 59]
[7] Nevjerstvo koje ne izvodi počinioca iz okvira Islama.
[8] ”Al-Buḥari” Kitab-ul-Ḫudud (Kazne), Poglavlje: ”O grijehu bludnika”, Ḫadiş br. [6809]