“Temelji Sunneta” (ar. “Uṣûl-us-Sunnah”)

Imâma Aḫmeda bin Ḫanbela

بسم الله الرحمن الرحيم

Komentar cijenjenog Alima Dr. Rabî` bin Hâdî al-Madḥalî – Allâh ga sačuvao

“Qur’an je Allâhov govor i nije stvoren. Ne smije biti slab da kaže: ’Nije stvoren’, rekao je: Jer Allâhov govor nije nešto odvojeno od Njega i ništa od Njega nije stvoreno! Kloni se raspravljanja sa onim ko inovira o ovom i govori da je njegovo učenje Qur’ana stvoreno ili slično ovome. A onaj ko sumnja u ovo i kaže: ”Ne znam dali je stvoren ili nije stvoren, ali je Allâhov govor”, on je novotar kao i onaj koji kaže ”Stvoren je”. Zaista je on Allâhov govor i nije stvoren!”

Ovo je kao što znate veoma opasna stvar, pitanje o govoru stvaranja Qur’ana. Ovo je bila osnova velikog iskušenja Ahl-us-Sunnah wal-Džamâ´ah pogotovo Imâma Amḫeda, zbog toga je zatvaran i zlostavljan. To su radile Džehmije i Mu’atezile za vrijeme vladavine al-Ma’mûna, al-Mu´tasima i Vasika. U vrijeme vladavine trojice Abasijskih ḥalifa, muslimanski ummet je iskušan velikim iskušenjem od strane Džehmija, Mu’atezila i drugih sljedbenika zablude. Nasrnuli su na Ahl-us-Sunnah, ali je Allâh propisao pobjedu bogobojaznima. Imâm Amḫed je imao strpljenja i trpio je i podnosio udarce, zatvaranja i tešku patnju koju jedva da planine mogu podnijeti, Allâh mu se smilovao. Tako je Allâh uzdigao njegov qadar i njegov stepen pa je postao Imâm Ahl-us-Sunnah s pravom. Nema tog koji je digao svoju glavu za Sunnet i podigao bajrak Sunneta, da se nije ponosio slijeđenjem ovog veligog Imâma. Allâh je ojačao Islam sa Abû Bakrom u danima odpadništva i sa Imâmom Amḫedom u danima iskušenja, kao što su to potvrdili predhodnici, neka mu se Allâh smiluje i neka mu podari najljepše blagodati.

Qur’an i Sunnet dokazuju na to da je Qur’an Allâhov govor sa kojim je On, Uzvišen i Hvaljen, govorio. Objavio ga je Džibrilu a zatim ga je Džibril prenio Muḫammedu صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ  . Allâh govori kada hoće i ako hoće, a od njegovog govora od kojeg bi i mora presušila je:

قُل لَّوْ كَانَ الْبَحْرُ مِدَادًا لِّكَلِمَاتِ رَبِّي لَنَفِدَ الْبَحْرُ قَبْلَ أَن تَنفَدَ كَلِمَاتُ رَبِّي وَلَوْ جِئْنَا بِمِثْلِهِ مَدَدًا

“Reci: Kada bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo ga proširili morima poput njega.” [al-Kehf : 109]

Od Njegovog govora su knjige koje su objavljene, da bi se ljudski rod popravio i dobio uputu i spašeni zablude, da bi se pojasnila svrha i cilj svega, a to je nešto što je samo Allâh mogao znati, Uzvišen i Hvaljen je On. Ovo je zbog Njegove milosti, zbog Njegove mudrosti i Njegove božanstvenosti, da objavi poslanicima i spusti knjige na osnovu kojih će se popraviti njihovo životno stanje, da bi se po njima i njihovim pravilima vladali radi ulaska u Džennet i u zadovoljstvo Gospodara svijetova. A onaj ko se ne bude pridržavao tih knjiga i bude ih odbio, to će biti dokaz protiv njega i zaslužiće kaznu nevjernika i oholnika, a to je vječno prebivalište u vatri kao što je o tome govorio Uzvišeni Allâh.

“Qur’an je Allâhov govor” kojim je Uzvišeni Allâh govorio. Sve objavljene knjige su Allâhov govor koji je objavio robovima svojim. Govorio je sa Mûsâom عليه السلام, i govorio je sa Muḫammedom صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ u noći Isra’. Na sudnjem danu će pozvati: “Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?”

وَإِذْ نَادَى رَبُّكَ مُوسَى

“A kad je Gospodar tvoj Mûsââ zovnuo” [aš-Šuâra : 10]

A taj poziv može samo biti pismom ili zvukom koji dolikuje samo Allâhu, ne liči niti na pismo niti na zvuk niti na govor stvorenja. Allâh govori, a govor je svojstvo potpunosti. Stvari koje nisu organske ne govore, i životinje ne govore i na nižem su rangu od ljudi koji govore. Allâh je počastio ljude i upotpunio ih, a od najviše potpunosti je govor sa kojim je odvojio ljude od ostalih stvorenja. Allâh je dao ljudima, džinima, melecima i razumnima ovu moć, da govore, a svojstvo govora je svojstvo potpunosti tj. savršenosti. Allâh je Savršen i od Svoje savršenosti poklanja kome On želi od Svojih robova i Svojih stvorenja. Dakle govor je svojstvo savršenosti, znanje je svojstvo savršenosti, moć je svojstvo savršenosti. Onaj ko bi oteo (negirao) Allâhu govor ili znanje ili moć, porekao bi nešto veliko Allâhu Uzvišenom.

Kada je jedan od nevjernika Kurejšiskih rekao:

إِنْ هَذَا إِلَّا قَوْلُ الْبَشَرِ

“Ovo su samo čovjekove riječi!” [al-Muddeşir : 25]

Odgovorio je:

سَأُصْلِيهِ سَقَرَ

”U Sekar ću ja njega baciti!” [al-Mudesir : 26]

Allâh kaže:

إِنَّهُ فَكَّرَ وَقَدَّرَ   فَقُتِلَ كَيْفَ قَدَّرَ  ثُمَّ قُتِلَ كَيْفَ قَدَّرَ  ثُمَّ نَظَرَ   ثُمَّ عَبَسَ وَبَسَرَ  ثُمَّ أَدْبَرَ وَاسْتَكْبَرَ  فَقَالَ إِنْ هَذَا إِلَّا سِحْرٌ يُؤْثَرُ   إِنْ هَذَا إِلَّا قَوْلُ الْبَشَرِ  سَأُصْلِيهِ سَقَرَ

”Jer je smišljao i računao. A proklet bio kako je proračunao. I još jednom, proklet bio kako je proračunao. Zatim je sagledao, pa se onda smrknuo i namrštio. Potom se okrenuo i uzoholio i rekao: “Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se naslijeđuje. Ovo su samo čovjekove riječi! U Sekar ću ja njega baciti!”[al-Muddeşir : 18, 26]

Ljudski govor je stvoren, zbog toga mu je Allâh ovakvo žestoko obećanje dao. Jer je ovako loše osudio Qur’an rekavši da su to čovjekove riječi, a to je umanjivanje i osuđivanje Qur’ana, koji je govor Uzvišenog Allâha, objavio ga je kao uputu ljudima i nije  stvoren. Mu’atezile, Džahmije, ṭ

Baṭinije, Rafiḍije, Ḥaridžije i sve ostale zabludjele grupe imaju različita mišljenja i ubjeđenja o tome da Allâh ne govori. Čak su i Ašarije poprimili smutnje od Mu’atezila. Oni su u početku govorili: “Govor je svojstvo od Allâhovih ličnih svojstava, ali ovaj Qur’an nije Njegov govor nego prepričavanje Njegovog govora, a Njegov govor je Njegovo osobito svojstvo, nije pismo niti zvuk niti je On govorio.” Ovaj Qur’an nije Allâhov govor! Da nas Allâh sačuva. A Ašarije u zadnje vrijeme su izrekli riječi da je Qur’an stvoren, na žalost.

Qur’an je Allâhov govor i nije stvoren, i ništa od Allâhovog govora nije stvoreno, a ovi koji su započeli ovu smutnju govore: “Allâhov govor, stvorio ga je bez određenog mjesta.” i govore: “Allâhov govor, ali je kao kad kažeš: “Allâhova deva i Allâhova kuća” dakle od stvorenih stvari koje pripadaju Stvoritelju” a to je od njihovih prikrivanja i laži.

Rekao je (Imâm Aḫmed): “Nije stvoren”, zašto nije bilo dovoljno da samo kaže “Qur’an je Allâhov govor”? Zbog toga što onaj Džehmi i Mu’atezili koji negira da je Qur’an Allâhov govor kaže: “Allâhov govor” ali želi time reći da je stvoren kao kad kažemo: “Allâhova deva ili Allâhova kuća” a Allâhova kuća je stvorena kao što je i Allâhova deva stvorena. Zar ne? Zbog ovoga je (Imâm Aḫmed) rekao tako, zbog ovog podigravanja onih koji govore “Allâhov govor ali je stvoren”. Rekao je “Allâhov govor i nije stvoren” jer da si rekao samo Allâhov govor i ušutio, dakle bez dodatka “i nije stvoren” u tome bi se sa tobom složio i Mu’atezili i Džehmi i rekli bi “Allâhov govor” ali oni dodaju da je stvoren pa je i Imâm Aḫmed dodao da nije stvoren.

“Ne smije biti slab da kaže: ’Nije stvoren’, rekao je: Jer Allâhov govor nije nešto odvojeno od Njega i ništa od njega nije stvoreno!” Dakle govor kao svojstvo je lična osobina Allâha Uzvišenog, On govori kada želi i ako želi. Svojstvo govora, rekao je: “nije nešto odvojeno od Njega” kao odgovor Mu’atezilama koji govore “Stvorio ga je bez određenog mjesta”. Dakle, govor je Allâhovo svojstvo kao moć, kao volja, kao i ostala veličanstvena svojstva koja pripadaju samo Allâhu Uzvišenom, a to su svojstva savršenstva. Kao što stvara kada On hoće, On govori kada hoće:

إِنَّمَا أَمْرُهُ إِذَا أَرَادَ شَيْئًا أَنْ يَقُولَ لَهُ كُنْ فَيَكُونُ

“I zaista, Njegova naredba, kada nešto hoće, jeste da samo za to kaže: “Budi!” i ono bude” [Jasin : 82]

Njegov govor je Njegovo lično svojstvo sa kojim On govori i objavljuje i stvara i opskrbljuje:

إِنَّمَا أَمْرُهُ إِذَا أَرَادَ شَيْئًا أَنْ يَقُولَ لَهُ كُنْ فَيَكُونُ

“I zaista, Njegova naredba, kada nešto hoće, jeste da samo za to kaže: “Budi!” i ono bude” [Jasin : 82]

Tako da njegov (Imâm Aḫmeda) govor: “Nije nešto odvojeno od Njega” znači Njegov govor je lična osobina, Qur’an se može čuti i Allâhov govor se može čuti, zar ne? Dakle ovo “Da nije nešto odvojeno od Njega” je odgovor Mu’atezilama koji govore da je stvoren bez određenog mjesta.

Rekao je (Imâm Aḫmed): “Ništa od njega nije stvoreno! Kloni se raspravljanja sa onim ko inovira o ovom” Pogledajte kako potvrđuje. Ali ovdje kada je rasprava bila potrebna, raspravljao je. Kada je bio primoran na to, raspravljao je sa Ibn Abu Duâd i drugima, kada je moralo i kada je bilo nužno sa onima koji su prihvatali poziv i istinu.

“Onaj koji govori da je njegovo učenje Qur’ana stvoreno ili slično ovome, i onaj ko se upusti u ovo i kaže: ”Ne znam dali je stvoren ili nije stvoren” Tada kada je nastala smutnja “govora o stvaranju Qur’ana” i kada je nastala podjela među sljedbenicima Sunneta, Džehmijama, Mu’atezilama i drugima pojavili su se oni koji su se pripisivali Sunnetu i govorili: “Qur’an je Allâhov govor ali je moje izgovaranje Qur’ana stvoreno.” Imâm Aḫmed je njih osudio jer kada kažeš “Moje izgovaranje Qur’ana je stvoreno”, riječ ”izgovaranje” može značiti da se želi reči “to što se izgovara” dakle sami Qur’an, a može takođe značiti da se želi reči “sâmo izgovaranje” onoga ko govori.

Tada, kada (taj govor) može obuhvatati neistinu, a već su se njome koristili Džehmije, Mu’atezile i drugi od onih koji govore: “Qur’an je stvoren.” koristeći se time da bi zaveli narod u zabludu govoreći, “moje izgovaranje Qur’ana je stvoreno”, a ustvari cilja sa tim na to što se izgovara, tada je Imâm Aḫmed rekao: “Ko kaže da je njegovo izgovaranje Qur’ana stvoreno, taj je novotar.”

“A onaj ko se upusti u ovo i kaže: ”Ne znam dali je stvoren ili nije stvoren, ali je Allâhov govor”, on je novotar.” Moraš reći: “Allâhov govor nije stvoren”. Ne smije se reći: “Moje izgovaranje Qur’ana je stvoreno” jer je to sredstvo kojim se koriste sljedbenici zablude da bi kroz to došli do tvrdnje da je Qur’an stvoren. Također ne treba oklijevati već potvrdi sa sigurnošću. Sa apsolutnim ubjeđenjem potvrdi da je Qur’an Allâhov govor i nije stvoren, kao što je to utvrđeno Qur’anom i Sunnetom, i to je ono na čemu su bili aṣḫabi i dobri predhodnici, dakle da je Qur’an Allâhov govor i nije stvoren. A ako čovjek oklijeva i sumnja u u ovu stvar to je novotarija. Dakle kada je nastala ova smutnja i ojačala, pojavile su se ovakve izreke i novotarije kao na primjer oklijevanje. Mora se potvrditi i reći: “Qur’an je Allâhov govor, nije stvoren.” i tačka. Zabranjeno je reći: “Moje izgovaranje Qur’ana je stvoreno.” i zabranjeno je sumnjati.

“A onaj ko sumnja u ovo i kaže: ”Ne znam dali je stvoren ili nije stvoren” Maša’ Allâh, glumi pobožnost. Ovo su govorili brojni ljudi a Imâm Aḫmed ih je ušutio, i sljedbenici Sunneta su ih ušutjeli i proglasili novotarima. Među ovim ljudima (koji su upali u sumnju) je i Ja’kub bin Šejba od Imâma ḫadişa, kada je oklijevao o Qur’anu i rekao: “Ne znam dali je stvoren ili nije stvoren.” Imâm Aḫmed je rekao: “Zabludjeli novotar.” Konsultovao se sa njim (Imâmom Aḫmedom) vladar o tome dali da postavi njega (Ja’qûba) kao kadiju, ili ministra za pravosuđe. Aḫmed mu je rekao: “Ne on je zalutao.” Dali se čudite ovome?

Tako mi Allâha, Aḫmedu je bilo draže da zaposli jevreje ili krišćane umjesto sljedbenike novotarija zbog njihove velike opasnosti. Zbog toga što oni truju sredinu iznutra i uništavaju društvo. Zar postoji veća opasnost po muslimane od novotara, koji su učinili da muslimani upadnu u jamu poniznosti pod nogama krišćana i jevreja. Svako zlo koje je pogodilo ummet je od sljedbenika novotarija. Čak je Ibn Tejmije rekao: “Kada je Emevijska država upala u novotarije, njen vođa Marwân al-Himâr je upao u Dža’dov [1] govor” i rekao je: “On je bio razlog raspadanja ove države”, a ova novotarija kada bi se uporedila sa ostalim novotarijama današnjice ne predstavlja ništa.

Zatim je (Imâm Aḫmed) rekao: “On je novotar kao i onaj koji kaže ”Stvoren je”. Zaista je on Allâhov govor i nije stvoren!” Dakle onaj ko oklijeva i onaj koji kaže “Moje izgovaranje Qur’ana je stvoreno” spadaju u istu vrstu i nose isti grijeh.
_______________________________________
[1] Dža’d bin Dirham je bio jedan od prvih koji su započeli govor o tome da je Qur’an stvoren.