“Temelji Sunneta” (ar. “Uṣûl-us-Sunnah”)
Imâma Aḫmeda bin Ḫanbela
بسم الله الرحمن الرحيم
Komentar cijenjenog Alima Dr. Rabî` bin Hâdî al-Madḥalî – Allâh ga sačuvao
Kaže imâm Aḫmed, Allâh mu se smilovao:
”(Od temelja Sunneta je) Poslušnost i pokoravanje vođama i vođi pravovjernih, bio pobožan ili griješnik. Takođe i onome koji dođe na vlast i narod se ujedini i budu zadovoljni sa njim a i onome ko ih nadvlada oružjem dok ne postane vođa i bude proglašen vođom pravovjernih.”
Poslušnost i pokoravanje vladaru pravovjernih je obaveza bio on pobožan ili griješnik. To je onaj oko koga se ummet složio, koji je dostigao stepen vođe ili koji je došao na vlast oružjem tako što je svrgnuo predhodnog vođu, nadvladao ga i uspostavio svoju državu. Nije dozvoljena pobuna protiv njega, jer ako bi se uzdigli protiv njega po drugi put uzdigli bi se i po treći put i po četvrti put i ummet bi se borio od pobunjenika do pobunjenika. Ne, već je temelj da je pobuna zabranjena. Dakle, ako je Allâhovim određenjem došao na vlast čovjek koji je svrgnuo predhodnog vladara i sistem po kome je on vladao, dužnost je muslimana da to prihvate i prekinu sukobe.
Taj koji je došao na vlast putem izbora, šure i prisege ili putem upotrebe sile i isti ima privilegije i moć da organizira sistem, muslimanima je dužnost da se pokoravaju njemu zbog sprečavanja međusobnih sukoba i prolijevanja muslimanske krvi. Dakle to je obaveza bez obzira dali on bio pobožan ili griješnik (sve dok je u Islâmu).
Pogledajte imama Aḫmeda, pogledajte imama al-Buḥariju i pogledajte sve Islâmske imame, postavili su ovaj temelj kao temelj Islâma: ”Pokornost muslimanskim vladarima je jedan od temelja Islâma.” Bez obzira dali je pobožan ili griješan.
Ḥawaridž, rafiḍije i ostali se mogu složiti sa ovim imamima u slučaju da je vođa pobožan a mogu i da se ne slože jer Abu Bakr nije pobožan po mišljenju rafiḍija kao i ’Umar što nije pobožan po njihovom mišljenju a ’Ali nije pobožan po mišljenju ḥaridžija. Ali u općenitom smislu se slažu sa njima po pitanju pravednog i pobožnog vođe ali suprotno mišljenje imaju po pitanju griješnog vođe. Vladaru griješniku, nepravednom, tiraninu sve dok nije izašao iz okvira Islâma, kao takvom muslimanima nije dozvoljeno uzdizanje protiv njega ni u kom slučaju. O tome postoje mnogi ḫadişi, od kojih je: ”Dali smo Poslaniku prisegu na vjernost. Tražio je od nas da mu damo prisegu na poslušnost i pokornost u teškoćama i rahatluku. Ostavio nam je u oporuku da ne kontriramo i uzurpiramo njegovu porodicu, izuzev ako bi vidjeli kod njih jasan kufr nevjerovanje.”[1] Znači nije dozvoljena pobuna protiv vladara ma kakav drugi grijeh počinio.
Tako se spominje i u ḫadişu koji prenosi Ummu Selema: ”Bit će namjesnika, pa ćete prepoznavati i negirati njihova djela koja se kose sa Islâmom. Onaj ko prepozna,bit će čist, a ko negira bit će ispravan. Međutim, griješan je onaj ko bude zadovoljan i ko bude slijedio!?” Rekoše: ”Hoćemo li se boriti protiv njih?” Reče: ”Ne, sve dok klanjaju.” [2] Znači sve dok budu namaz obavljali pobuna protiv njih nije dozvoljena, a kako onda tek sa onima koji namaz obavljaju, poste, daju zekat, ḫadždž obavljaju, obezbjede i osiguraju sve ove stvari muslimanima i osiguraju im prolaz i tako dalje, kako postupati sa takvima?!
Kako da postupimo prema današnjim pobunjenicima? Gdje su oni uporedo sa Poslanikovim govorom ”Ne, sve dok klanjaju.”? Poslanik im zabranjuje riječima ”Ne, sve dok klanjaju”, iako su u mnogim aspektima Islama pogriješili rekao je: ”Ne, sve dok klanjaju”, ne. Nije rekao: ”Ne, sve dok obavljaju namaz i daju zekat i hadždž obavljaju…i tako dalje”, rekao je: ”Ne, sve dok klanjaju” zašto? Jer na osnovu pobune se stvaraju mnoge štete, gubljenje Islâma, gubljenje muslimana, uništavanje ummeta, uništavanje plodne zemlje i potomstva, skrnavljivanje časti, ponižavanje muslimana i njihovo slabljenje dok ne postanu ukusan zalogaj njihovim neprijateljima pa bude pobuna nakon pobune nakon pobune…
U današnje vrijeme su neki pobunjenici osnovali države i dobili vlast silom, kroz izbore, ovako ili onako, šta su postigli? Šta su ostvarili od svojih ciljeva i obećanja? Najudaljeniji su od pridržavanja Islâmskog šerijata. Čak još gore čine zajedno sa drugim griješnim vladarima svojim sjednicama za ujedinjavanje religija, izgradnju crkvi, zbližavanje sa krišćanima a odbacivanju muslimana, ugnjetavanju i omalovažavanju ih u vjeri i dunjaluku. Tako mi Allâha došli su do vlasti na razne načine, silom, glasanjem, ulaženjem u parlament i sve je to prazna priča. Ničim se ne razlikuju od drugih.
Ne možemo imati povjerenja u njih jer im je najpreča stvar doći do stolice na bilo koji način a nakon toga okrenu leđa Islâmu! Kao što ste to posvjedočili i saznali, ovdje i tamo u mnogim zemljama. Ponekada dođu sa udarom na državu u ime Islâma pa ih nadvladaju komunisti ili neki drugi zabludjeli režim.
Zbog toga je mudrost upućivati ovaj ummet na hrabrost i herojstvo, ali u ovom pogledu se treba reći: strpite se ma šta vidjeli, osim nevjerstva.
________________________________________________
[1] ”Muslim” Kitab-ul-Imârah (namjesništvo), Poglavlje: ”Obaveza pokornosti vladarima u svemu sem u griješenju”, Ḫadiş br. [1709]
[2] ”Muslim” Kitab-ul-Imârah (namjesništvo), Poglavlje: ”Obaveza odvraćanja vladara od onoga u čemu griješe a kloniti se od borbe protiv njih sve dok obavljaju namaz i slično”, Ḫadiş br. [1854]