“Temelji Sunneta” (ar. “Uṣûl-us-Sunnah”)

Imâma Aḫmeda bin Ḫanbela

بسم الله الرحمن الرحيم

Komentar cijenjenog Alima Dr. Rabî` bin Hâdî al-Madḥalî – Allâh ga sačuvao

Također ḫadişe od Umu Seleme: ”Ne, sve dok obavljaju namaz, vi ćete prepoznavati i negirati njihova djela koja se kose sa Islâmom. Onaj ko prepozna,bit će čist, a ko negira bit će ispravan. Međutim, griješan je onaj ko bude zadovoljan i ko bude slijedio.” Na vama je dakle da negirate srcem, kaže Imâm Muslim nakon ovog ḫadişa: Ko prezire srcem i negira srcem.[1]

Dakle Imâm Muslim je rekao da se radi o negiranju srcem i preziranju srcem.

Slijedeći ḫadiş, rekao je Poslanik: ”Ko od vas vidi kakvo zlo neka ga promijeni rukom, pa ako nije u mogućnosti onda jezikom, pa ako nije u mogućnosti onda srcem a to je najslabiji imân.”[2] Sada na primjer ’alim, ne zabranjuje neke stvari zbog straha ili zbog nečeg drugog ali prezire to srcem, odmah napadaju, plaćenik, špijun, ulizica, laskavac itd. Napadi koje, tako mi Allâha, nisu uzeli ni od koga drugog do od komunista. Ovakav način napada nije poznat među muslimanima. Ovo je komunistički način i način pobunjenika i nacionalista i drugih zabludjelih skupina i organizacija. Kako može mladić musliman prihvatiti ovo, a Islamski učenjaci i sljedbenici istine i pripadnici Ahl-us-Sunnah koji se drže Poslanikove upute, kao ove spomenute, i potvrda od strane Imâmâ Islâma kao što je Imâm Malik, Imâm Šafi’i, Imâm Aḫmed ibn Ḫanbel i drugi kao al-Awza’i, aş-Şawri i ostali, svi oni su doživjeli vladavine koje su imale grešaka i propusta. Zar ne znate šta se sve događalo u vrijeme Imâm Aḫmeda? Država koja je izvrgavala Allâhova svojstva, Džehmijsko tumačenje svojstava, a mazheb džehmija sadrži kufr, govor da je Qur’ân stvoren je nevjerstvo kod Imâm Aḫmeda i kod Ahl-ul-Ḫadiş u tom vremenu. Vlada tog vremena je pozivala u kufr i hjeli su se pobuniti, unatoč tome je Imâm Aḫmeda to branio i govorio: To je pogoršanje i veća šteta za muslimane,odvraćao ih je. Zar je Imâm Aḫmed kukavica? Zar je Imâm Aḫmed plaćenik?

Zar su predhodnici (selef) koji su se držali ovih dokaza i suprotstavljali se Ḥaridžijama i suprotstavljali se onima koji su širili smutnju od Mu´atezila i ostalih, plaćenici i špijuni? Tako mi Allâha suprotstavljaju se sljedbenicima Sunneta poput komunista, poput pobunjenika, poput nacionalista, poput ateističkih grupacija. Kako možete na taj način da se ophodite sa muslimanima i zašto ne prihvatite i ne slijedite ove dokaze? Zašto im ne nađete opravadnje kad postoje ovakvi dokazi?

Primjera radi, ja se neću uzdizati u pobunu sada, vidim vladara da je počinio kufr, ne proglašavam ga nevjernikom. Ti si otišao putem Ḥaridžija i proglasio si ga nevjernikom, pusti mene na miru brate moj, ne napadaj me brate moj. Tebi je dužnost da poslušaš i pokoriš se Poslanikovom govoru: ”Sve dok obavljaju namaz”, ”Dok klanjaju”, ”Sve dok ne vidite otvoreni kufr.”

Znate da je Šajḥ  Ibn Bâz rekao za neke vladare da su nevjernici, neki učenjaci su proglasili nevjernicima neke vladare koji zaslužuju to, ali neki vladari su još uvijek u okvirima Islama pa čak i da griješe u okvirima Islama niko ih nije proglasio nevjernicima.

Dali danas ima neki od priznatih učenjaka Ahl-us-Sunna da je rekao da je taj i taj od vladara nevjernik? Vidiš samo neuke i one koji se povode za Mu’atezilama i Ḥaridžijama kako proglašavaju nevjernicima, koji proglase nevjernicima vladara i narod, ili proglase nevjernicima vladara i vojsku, sve ovo je utemeljeno u doktrini Sajjida Quṭba, koji je porušio temelje Sunneta i uhvatio se za temelje sljedbenika zablude. Nema nijedan temelj zabludjelih skupina a da se Sajjid Quṭb nije poslužio njim niti ima ijedan temelj sljedbenika Sunneta a da ga on nije srušio. Tu spada i proglašavanje cijelog ummeta nevjernicima i to gradi na temelju da se imân ne povećava i ne umanjuje tj. imân je potpun ili nevjerstvo, tako da osoba koja počini kakav grijeh postaje nevjernik i izlazi iz okvira Islâma.

Dali su Ḥaridžije došle do ove granice?! Mi savjetujemo omladinu da se urazume i da uče. Ti im pojasniš ove temelje i dokaze, pojasniš im zablude ovog čovjeka a oni ne žele prihvatiti. Ne žele od tebe prihvatiti istinu, odbijaju da traže istinu. Odbijaju da stanu uz razumne u ovoj smutnji koja je zadesila i istok i zapad, koja je zbunila omladinu i poremetila njihov razum. Ne žele da otvore oči i da izučavaju stvari da bi saznali ko ih vodi, kakva je njegova metodologija, kakva su njegova ubjeđenja i kako on razumije Islâm, ne žele to. Allâh kaže:

جَعَلُوا أَصَابِعَهُمْ فِي آذَانِهِمْ وَاسْتَغْشَوْا ثِيَابَهُمْ وَأَصَرُّوا وَاسْتَكْبَرُوا اسْتِكْبَارًا

”Prste su svoje u uši stavili i odjećom svojom se pokrili – uporni su i pretjerano oholi.” [Nuh 7]

Tako mi Allâha, krenuli su ovim ružnim putem i zbog toga koristimo ovakav govori iako u njemu ima strogoće da bi se probudili ako pameti imaju. Ako imaju imalo poštovanja prema dokazima i izvornim tekstovima iz Qur’âna, Sunneta i razumjevanja dobrih predhodnika. Na njima je da se opamete o ovim ozbiljnim, ogromnim i veoma opasnim stvarima u koje je ummet upao do te mjere u kakvoj do sada nikada nije bio. Sve to zbog Sajjida Quṭba i njegovih sljedbenika.

Sada smo prošli i dublje obradili ovaj temelj zbog toga što su velike smutnje povezane za njega. Napamet naučite ove dokaze jer ćemo ispovjedati Allâhovu vjeru kroz njih sve dok se sa Njim ne susretnemo. Nećemo dozvoliti da nas sljedbenik svojih prohtjeva i sljedbenik zablude navede da krenemo drugim putem mimo ovog.
_________________________________________________________________
[1] ”Muslim” Kitab-ul-Imârah (namjesništvo), Poglavlje: ”Obaveza odvraćanja vladara od onoga u čemu griješe a kloniti se od borbe protiv njih sve dok obavljaju namaz i slično”, Ḫadiş br. [1854]
[2] ”Muslim” Kitab-ul-Imân, Poglavlje: ”Dokaz da je zabranjivanje zla od imana…”, Ḫadiş br. [49]