9. Vjerovanje u Allâhovo određenje, dobro i loše

“Temelji Sunneta” (ar. “Uṣûl-us-Sunnah”)

Imâma Aḫmeda bin Ḫanbela

بسم الله الرحمن الرحيم

Komentar cijenjenog Alima Dr. Rabî` bin Hâdî al-Madḥalî – Allâh ga sačuvao

TREĆI TEMELJ

و من السنة اللازمة التي من ترك منها خصلة لم يقبلها و يؤمن بها لم يكن من أهلها الإيمان بالقدر خيره و شره

“U obavezni Sunnet, od kojeg ako bi neko odbio neki dio, ne prihvatajući i ne vjerujući u to, onda ne može biti (smatran) od Ahl-us-Sunneta , spada: Vjerovanje u određenje (Qadr) dobro i loše i potvrditi (priznati) ḫadise vezane za to (određenje) i vjerovati u njih. Ne smije se reći “Zašto?” niti “Kako?” Zaista je obaveza potvrditi i vjerovati u njih.”

Obratite pažnju na ovo, “U obavezni Sunnet, od kojeg ako bi neko odbio neki dio, ne prihvatajući i ne vjerujući u to, onda ne može biti od Ahl-us-Sunneta”. Ova rečenica je veoma važna. Imâm Aḫmed će nam pojasniti temelje od kojih, ako bi neko ostavio išta od njih nebi bio više od Ahl-us-Sunnah. Dakle izaći će iz okvira Sunneta u novotarije, dobro obratite pažnju na ovo.

“U obavezni Sunnet, od kojeg ako bi neko odbio neki dio”, a kako je tek ako odbije sve ili većinu, to bi bio veliki promašaj. “Ne prihvatajući” dakle odbaci to “i ne vjeruje u to, neće biti od Ahl-us-Sunneta” a ako nije od Ahl-us-Sunnah onda je od novotara i zabludjelih da nas Allâh sačuva. Vi znate da se novotarije dijele na velike, male, širk, ateizam i propast, kao što kaže Ibn-ul-Qajjim رحیم اللہ: “Izvor novotarije je nevjerstvo i svaka novotarija naginje tome.” Novotarija je utemeljena na prohtjevima i zabludi.

أَفَرَأَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ إِلَهَهُ هَوَاهُ وَأَضَلَّهُ اللَّهُ عَلَى عِلْمٍ وَخَتَمَ عَلَى سَمْعِهِ وَقَلْبِهِ وَجَعَلَ عَلَى بَصَرِهِ غِشَاوَةً فَمَن يَهْدِيهِ مِن بَعْدِ اللَّهِ أَفَلَا تَذَكَّرُونَ

“Šta misliš o onome koji je svoju strast za boga svoga uzeo, onoga koga je Allâh, a on svjestan bio, u zabludu skrenuo, i sluh njegov, i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će ga, ako neće Allâh, na Pravi put uputiti?”[Al-Džaşije 23]

Da nas Allâh sačuva slijeđenja svojih strasti. Dakle zbog toga su sljedbenici Sunneta nazvali sljedbenike novotarija da su sljedbenici svojih strasti, jer su činili suprotno Allâhovoj vjeri slijeđenjem svojih strasti. Među njima spadaju ḥaridžije, rafiḍije, mu’tezile, džehmije, murdž’ije, ṣûfije hululije i oni koji vjeruju u vaḫdet-ul-vudžud kao i oni koji obožavaju kaburove i sve što je slično ovome. Sve to su novotarije i zablude koje su u suprotnosti sa tekstovima Qur’ana i Sunneta kao što su u suprotnosti sa pravilima i temeljima Sunneta.

Prvo je naveo “Vjerovanje u određenje (Qadr) dobro i loše.” Dakle onaj ko ne vjeruje u određenje ne pripada Ahl-us-Sunnetu jer je odbacio veliki dio i ogroman temelj od temelja Sunneta. Vjerovanje u određenje je jedan od stubova imana.

Allâhova Knjiga i Poslanikov Sunnet صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ ;

وَكُلَّ شَيْءٍ أحْصَيْنَاهُ فِي إِمَامٍ مُبِينٍ

“Sve smo mi u knjizi jasnoj pobrojali.” [Ja-Sin:12]

Sva dešavanja i zbivanja Allâh zna i zapisao je u sačuvanoj skripti (al-Levḫ al-Maḫfûẓ) i to je dokaz određenja.

إِنَّا كُلَّ شَيْءٍ خَلَقْنَاهُ بِقَدَرٍ

“Mi doista sve s određenjem stvaramo.” [Al-Qamer 49]

Allâh je Džibrila poslao Muḫammedu صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ  da ustanovi temelje i stubove na kojima je sagrađena vjera. Upitao ga o Islamu pa mu je صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ  odgovorio: ”Islam je da svjedočiš da nema drugog božanstva osim Allâha i da je Muḫammed božiji Poslanik; da obavljaš molitvu (namaz), da daješ zekat, da postiš ramaḍan, i da ḫadždž činiš (Kabu), ako budeš u mogućnosti do nje doći.” onda reče: ”Obavijesti me šta je iman.” Reče صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ : ”Iman je da vjeruješ u Allâha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njgove poslanike, u Sudnji Dan, i Allâhovo određenje dobro i loše [1] .

    Dakle broj stubova imana je peti i šesti je Allâhovo određenje. Određenje je spomenuto u ajetima koje smo naveli prije a temelji imana su navedeni u mnogim ajetima. Od tih ajeta je:

آمَنَ الرَّسُولُ بِمَا أُنزِلَ إِلَيْهِ مِن رَّبِّهِ وَالْمُؤْمِنُونَ كُلٌّ آمَنَ بِاللّهِ وَمَلآئِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ لاَ نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِّن رُّسُلِهِ وَقَالُواْ سَمِعْنَا وَأَطَعْنَا غُفْرَانَكَ رَبَّنَا وَإِلَيْكَ الْمَصِيرُ

“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allâha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi među poslanicima Njegovim ne pravimo podjelu!” I govore: “Čujemo i pokoravamo se. Molimo te za oprost, Gospodaru naš, i tebi se vraćamo!” [Al-Baqare:285]

Ponekad se određenje spominje u zasebnim tekstovima a ponekad se ovi temelji nabrajaju na jednom mjestu. Svi temelji su dokazani Allâhovom Knjigom i Sunnetom Allâhovog Poslanika صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ . Kao u ovom Džibrilovom ḫadişu i u ḫadişu ’Abdullâha bin Mes’ûda a možda bude prilike da o određenju spomenemo i druge dokaze إن شاء الله.
________________________________________________________________________________

[1] “Al-Buḥari” Kitab-ul-Iman, Poglavlje: “Džibrilovo ispitivanje Poslanika صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ o imanu”. Ḥadiş br. [50]