“Temelji Sunneta” (ar. “Uṣûl-us-Sunnah”)
Imâma Aḫmeda bin Ḫanbela
بسم الله الرحمن الرحيم
Komentar cijenjenog Alima Dr. Rabî` bin Hâdî al-Madḥalî – Allâh ga sačuvao
Zbog toga imâm Aḫmed, Allâh mu se smilovao, ukazuje na ovaj ogromni temelj i ovo obuhvatno pravilo koje ne može zaobići ništa od Islama a naročito aqaid, rekavši:
“Temelji Sunneta kod nas su: Da se čvrsto držimo onoga na čemu su bili aṣḫâbi Allâhovog Poslanika صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ”, suprotno od onoga na čemu su novotari, koji slijede svoje prohtjeve koji se temelje na njihovom pokvarenom razumu, ili sebi umišljaju da svoje stavove temelje na arapskome jeziku i slično ovome od nepravilnog uspoređivanja.
Vjera imâma Aḫmeda i svih oni koji su prethodili od aṣḫaba, tabi’ina i imâmâ Islâma bila je Allâhova Knjiga i Sunnet Allâhovog poslanika neka su Allâhova milost i blagodati na njega, pogotovo u aqaidu. Nisu nikada izlazili van tih granica in ša’ Allâh (إن شاء الله ) i u tome se vidi čista i ispravna uputa.
UZIMATI AṢḪABE KAO UZOR
“Uzimati njih kao uzor”, dakle slijediti aṣḫâbe Allâhovog poslanika Muḫammeda صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ jer su oni primjer i model a to pokazuje i ḫadiş: “Na vama je (obaveza) da se držite moga sunneta i sunneta pravovjernih, upućenih ḥalifa. Zagrizite to kutnjacima i klonite se novih stvari (u vjeri)”[2], također ḫadiş “spašene grupe” u kojem je Poslanik صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ rekao: “Ovaj ummet će se podijeliti na sedamdeset i tri skupine, sve će u džehennem osim jedne.” Rekli su: “Koja?” Odgovorio je: “Ono na čemu sam ja i moji aṣḫabi.”[3] Također je rekao u drugom ḫadişu: “Ostavio sam vas na bijeloj (čistoj) vjeri, njena noć je kao i njen dan, neće zalutati od nje osim onaj koji je upropašten.”[4]
Dakle aṣḫabi su se držali toga i među njima ne možemo naći nikoga ko je upropašten in ša Allâh (إن شاء الله ) , a poslije njih su neki ljudi zalutali, nakon srednjeg vremena tabi’ina su se proširile novotarije. Na kraju ’Alijevog neka je Allâh zadovoljan njime ḥilafeta pojavili su se Ḥawâridž i Rafiḍah. ’Ali’ je poslao Abdullâha ibn Abbasa da sa njima razgovara a oni su poslije toga isukali svoje sablje protiv muslimana pa se ’Ali borio protiv njih kao što je poslanik صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ to naredio. O ovome su bili saglasni svi aṣḫâbi njegovog (’Alijevog) vremena i niko mu se po ovom pitanju nije suprostavio, niti su se plemena oko ovoga pokolebala.
Poenta je to da je u slijeđenju aṣḫaba spas, to je lađa spasa jer su oni posvjedočili (svojom prisutnošću) spuštanje objave (Qur’ana) i primili su razumijevanje Qur’ana i Sunneta kroz praksu Allâhovog poslanika صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ i zbog toga su oni primjer. Upravo je zbog ovoga poslanik صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ rekao: “Ono na čemu sam ja i moji aṣḫabi” i riječi “Na vama je (obaveza) da se držite moga Sunneta i Sunneta pravovjernih, upućenih ḥalifa”.
___________________________________
[2] “Sunen at-Tirmẕi”, kitab-ul-’Ilm, poglavlje ”Šta je prenešeno o pridržavanju Poslanikovog Sunneta i izbjegavanju novotarije”. Broj ḫadişa [2676]. Rekao je “Ḫasenun ṣaḫiḫ”.
“Sunen Abi Dâwûd”, kitab-us-Sunnah, poglavlje “Slijeđenje Sunneta”. Broj ḫadişa [4607].
”Sunen Ibn Mâdža”, poglavlje “Slijeđenje Sunneta pravovjernih i upućenih ḥalifa”. Broj ḫadişa [42, 43]. Rekao je Šajḥ al-Albani: “Ṣaḫiḫ”.
[3] “Sunen at-Tirmẕi”, kitab-ul-Iman, poglavlje “Šta je prenešeno o podjeli ovog ummeta”. Broj ḫadişa [2641]. Rekao je Šajḥ al-Albani: “Ḫasen”.
[4] “Sunen Ibn Mâdža”, uvod poglavlja “Slijeđenje Sunneta pravovjernih i upućenih ḥalifa”. Broj ḫadişa [43]. Rekao je Šajḥ al-Albani: “Ṣaḫiḫ”.