“Temelji Sunneta” (ar. “Uṣûl-us-Sunnah”)

Imâma Aḫmeda bin Ḫanbela

بسم الله الرحمن الرحيم

Komentar cijenjenog Alima Dr. Rabî` bin Hâdî al-Madḥalî – Allâh ga sačuvao

 

Od temelja Sunneta je takođe: “Da se klonimo raspravljanja i sjedenja sa ljudima koji slijede svoje prohtjeve”, znači ne treba puno
debatirati, nemoj diskutovati osim u dijelovima gdje se može vidjeti korist za onoga ko želi (korist). Ako neko želi da razgovara o nečemu i sigurni smo da želi istinu, izvoli:

وَجَادِلْهُم بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ

“I sa njima na najljepši način raspravljaj.” [An-Naḫl:125]

Što se tiče onoga ko želi da dokaže da si pogriješio i da se raspravlja da bi pobijedio, sa njim ne treba diskutovati. To je primjer zabranjenog debatiranja o vjeri.

Stoga nemojte debatirati i raspravljati Allâh vam se smilovao a onaj ko je mudar stavit će svaku stvar na njeno (odgovarajuće) mjesto. Onaj ko ima potrebu da mu se otkloni nejasnoća, pojasni mu, mudro i lijepim savjetom a ne na način natjecanja (ko je u pravu) već na način predstavljanja istine, pojašnjavanjem i upućivanjem onoga ko želi uputu.

“I sjedenje” dakle kloniti se (potpuno) sjedenja sa “sljedbenicima svojih prohtjeva”, jer sijela sa sljedbenicima svojih prohtjeva u većini slučajeva vode ka stranputicama.

Mnogi ljudi su umislili sebi (lažno se nadajući) da posjeduju dovoljno znanja i da su veoma pametni pa sebi dopuste da se druže i miješaju sa novotarima pa ih Allâh umori među njima i upadnu u zabludu. Ovo je provjereno i potvrđeno, Imâm Ibn Baṭṭah Allâh mu se smilovao je ukazao na ovo rekavši: “Poznajemo ljude koji su osuđivali i proklinjali novotare, pa su sjedili sa njima i družili se dok nisu postali od njih.” Ovo je provjereno i potvrđeno u svakom vremenu i svakom mjestu, neki veliki i učeni ljudi su bili previše umišljeni, pa su na veliku žalost upali u veliku jamu novotarije, ne želimo spominjati njihova imena ali su poznati studentima znanja.

Imâm Aḫmed kaže: “I sjedenje sa ljudima koji slijede svoje prohtjeve”.

 Dakle potvrđeno je (Allâhovim Gvorom):

وَإِذَا رَأَيْتَ الَّذِينَ يَخُوضُونَ فِي آيَاتِنَا فَأَعْرِضْ عَنْهُمْ حَتَّى يَخُوضُواْ فِي حَدِيثٍ غَيْرِهِ وَإِمَّا يُنسِيَنَّكَ الشَّيْطَانُ فَلاَ تَقْعُدْ بَعْدَ الذِّكْرَى مَعَ الْقَوْمِ الظَّالِمِينَ

“Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu.” [Al-An’am : 68] [1] 

Zbog toga nemoj sjediti sa njima, jer oni ulaze duboko u Allâhovu Knjigu i govore o Allâhu bez znanja [2] . Svaka novotarija je zasnovana na dubokom ulaženju u Allâhovu vjeru i dubokom ulaženju u Allâhovu Knjigu. Porediti sve ovo sa Allâhovom Knjigom i Sunnetom Allâhovog Poslanika صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ  je pogrešno i obaveza je kloniti se ovoga. A Poslanik je kao što smo spomenuli rekao: “Pa ako vidite one koji slijede nejasne ajete znajte da su oni ti koje je Allâh spomenuo pa se klonite njih”[3] Također je rekao: “Biće ljudi u mom ummetu koji će vam govoriti ono što niste znali ni vi ni vaši preci pa teško vama i teško njima.”[4] Ovo je takođe od izvornih tekstova koji odvraćaju od sjedenja sa novotarima. Ima prevarenih neznalica, pa ako posjeduješ znanje i poznaješ dokaze, pozovi ih ka istini i pojasni im, nema problema ali da sjediš sa njima u druženju kao prijatelj, provodiš vrijeme sa njima i slično to je pogrešno i vodi ka zabludi. Obaveza je svakom ko ima razuma da se kloni ovoga. Upozorili su od ovoga čak i neki aṣḫabi [5] kao Ibn Abbas [6] i imâmi od Tabi’ina kao Ajjub as-Saḥtijani i Ibn Sirin [7] Allâh im se smilovao. Niko od njih nije slušao nekog novotara  pa čak i kada bi mu htio citirati neki ḫadiş ili nešto iz Allâhove Knjige, rekli bi: Ne! Upitali bi ih: Zašto? Odgovorili bi: Moje srce nije u mojim rukama, bojim se da mi u srce ne ubaci smutnju koju ja neću moći odbaciti.

Dakle sigurnost nikada nije suvišna. Čovjek ne bi smio sebi da dozvoli smutnju, pogotovo ako za sebe zna da je slab (u imanu i znanju)

_________________________________________________________________

[1]  Takođe ajet:

وَقَدْ نَزَّلَ عَلَيْكُمْ فِي الْكِتَابِ أَنْ إِذَا سَمِعْتُمْ آيَاتِ اللّهِ يُكَفَرُ بِهَا وَيُسْتَهْزَأُ بِهَا فَلاَ تَقْعُدُواْ مَعَهُمْ حَتَّى يَخُوضُواْ فِي حَدِيثٍ غَيْرِهِ إِنَّكُمْ إِذًا مِّثْلُهُمْ إِنَّ اللّهَ جَامِعُ الْمُنَافِقِينَ وَالْكَافِرِينَ فِي جَهَنَّمَ جَمِيعًا

    “On vam je već u Knjizi objavio: “Kada čujete da se Allâhove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite sa njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače ćete biti kao oni. Allâh će sigurno sastaviti u džehennemu sve licemjere i nevjernike” [An-Nisa’ : 140]

[2] Jer tumače ajete onako kako njima odgovara analogijom i filozofijom.

[3]“Al-Buḥari” Kitab-ut-Tefsir, Poglavlje “U kojoj su ajeti jasni”, Broj ḫadişa [4547].
”Muslim” Kitab-ul-’Ilm, Poglavlje “Zabrana slijeđenja nejasnih Kur’anskih ajeta i upozorenje protiv toga”, Broj ḫadişa [2665].

[4] “Al-Buḥari” Kitab-ut-Tefsir, Poglavlje “U kojoj su ajeti jasni”, Broj ḫadişa [4547].

[5] Ibn Mes’ud, Allâh neka je zadovoljan sa njim, kaže: “Čuvajte se novotarstva, pretjerivanja i bespotrebnog zadubljivanja u stvari. Pridržavajte se prvih izvora Islama (Kur’ana i Sunneta).“ [ad-Darimi,1/54; Ibn Baṭṭa]

[6] Od Ibn Abbasa, Allâh neka je zadovoljan sa njim, se prenosi da je rekao: “Nemoj sjediti sa sljedbenicima zabluda, jer sjedenje sa njima uzrokuje bolest srca.“ [Al-Adžurri, aš-Šeri’a, 455. Ibn Beṭṭa, al-Ibana, 619]

[7] Ibn Sirinu su došla dva čovjeka od sljedbenika zablude. Rekli su: “Abu Bekre, hoćeš da ti ispričamo ḫadiş?“ Odgovorio je: “Ne.“ Rekli su: “Hoćeš da ti proučimo jedan ajet iz Allâhove Knjige?“ Odgovorio je: “Ne. Ili ćete od mene ustati ili ću ja ustati.“ Pa su njih dvojica otišli. Neko je rekao: “Abu Bekre, šta ti je smetalo da ti taj prouči ajet iz Allâhove Knjige?“ Odgovorio je: “Bojao sam se da mi prouči ajet, pa da ga iskrive i da to uđe u moje srce.“[Ad-Darimi, 397; Šerh I’tiqad, al-Lalikai]