“Temelji Sunneta” (ar. “Uṣûl-us-Sunnah”)
Imâma Aḫmeda bin Ḫanbela
بسم الله الرحمن الرحيم
Komentar cijenjenog Alima Dr. Rabî` bin Hâdî al-Madḥalî – Allâh ga sačuvao
Od temelja od kojih ako neko ne prihvati dio je “Vjerovanje u određenje dobro i loše” zbog toga je obaveza vjerniku da vjeruje u to da je određenje (sudbina) i dobro i loše od Allâha Hvaljenog i Uzvišenog. Šajḥ-ul-Islam ibn Tejmijje je govorio u (svojoj knjizi) al-Wasitijja i drugim o određenju i spomenuo je da se dijeli na nekoliko stepena.
Prvi stepen: Allâhovo znanje obuhvata sve. Allâh je svojim beskrajnim znanjem obuhvatio sve o stvarima koje je stvorio, malim i velikim, mikroskopskim i ogromnim. Sve je to zapisao u “sačuvanom zapisu”, Poslanik صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ je rekao: “Allâh je odredio sudbinu svih stvari pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i zemlje.” [1] I rekao je Muḫammed صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ : “Prvo što je Allâh stvorio bila je olovka. Rekao joj je: “Piši!” Odgovorila je: “Šta ću pisati?” Rekao joj je: “Piši sve što će se događati i zbivati do Sudnjeg Dana.” [2]
Uzvišeni i Veličanstveni Allâh je zapisao sve što je znao svojim obuhvatnim i potpunim znanjem u sačuvanu skriptu (al-Levḫ al-Maḫfûẓ),
وَعِندَهُ مَفَاتِحُ الْغَيْبِ لاَ يَعْلَمُهَا إِلاَّ هُوَ وَيَعْلَمُ مَا فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ وَمَا تَسْقُطُ مِن وَرَقَةٍ إِلاَّ يَعْلَمُهَا وَلاَ حَبَّةٍ فِي ظُلُمَاتِ الأَرْضِ وَلاَ رَطْبٍ وَلاَ يَابِسٍ إِلاَّ فِي كِتَابٍ مُّبِينٍ
“On posjeduje ključeve svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi. [Al-An’am:59]
يَا بُنَيَّ إِنَّهَا إِن تَكُ مِثْقَالَ حَبَّةٍ مِّنْ خَرْدَلٍ فَتَكُن فِي صَخْرَةٍ أَوْ فِي السَّمَاوَاتِ أَوْ فِي الْأَرْضِ يَأْتِ بِهَا اللَّهُ إِنَّ اللَّهَ لَطِيفٌ خَبِيرٌ
”O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allâh će na vidjelo iznijeti, jer Allâh zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući. [Luqman:16]
Allâh je Sveznajući i sve je zapisao u al-Levḫ al-Maḫfûẓ.
Drugi stepen: Vjerovanje u Allâhovu volju koja je generalna i obuhvata sve stvari i svaku namjeru koju je Allâh Uzvišeni htio. Takođe, vjerovanje u Allâhovu moć sa kojom sve stvara, tako da se sve, ono što nije prisutno i ono što je prisutno, prošlo i sadašnje, malo i veliko, govor ili djelo, pomjeranje ili stajanje, biva Allâhovom voljom. Ništa ne može biti osim Allâhovim stvaranjem i usklađivanjem stvari, Njegovom voljom i moći koju ništa ne može remetiti.
Odtuda je Allâh slao Vjerovjesnike i objavio Knjige obavezujući time robove svojim naredbama, zabranama, vjerovanjem, obožavanjem i ostalim sličnim stvarima. Onaj ko se pokorava, pokorava se svojom slobodnom voljom i odabirom a to ne negira Allâhovu volju i Njegovu moć, Uzvišen i Veličanstven je On.
Ko se pokorava i slijedi put velikodušnih Vjerovjesnîka njegova nagrada će biti Džennet, a ko se ne bude pokoravao Vjerovjesnicima i ne bude vjerovao u njih biće kažnjen u skladu svog odstupanja. Pa ako bude nevjernik (kazna će mu biti) vatra u kojoj će vječno ostati, a ako bude od počinioca velikih grijeha spada pod Allâhovu volju, ako želi oprostiće mu a ako želi kazniće ga.
Poenta je u tome da vjerovanje u Allâhovo određenje ne negira izvršavanje i napredovanje, izvršavajte (radite) a svakome će biti olakšano da čini ono za šta je stvoren. Upitali su ga neki: “O Allâhov Poslaniče! Zbog čega danas djela, je li zbog toga što su pera presahla i sudbine određene ili zbog budućnosti?” Odgovorio je: “Ne, nego zbog toga što su pera presahla i sudbine određene.” Čovjek ponovo upita: “Pa zbog čega onda djela?” Vjerovjesnik صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ mu odgovori: “Radite a svakome će biti olakšano da čini ono za šta je stvoren.” [3]
Tako će sretnima biti olakšano da čine djela sretnika a bjednicima će biti olakšano da čine djela bjednika. Poslanikova صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ riječ “Radite” znači, radite po Allâhovom zakonu i radite u skladu sa onim sa čime su poslani Vjerovjesnici, slijedite Poslanîke jer vam je Allâh dao slobodnu volju, mogućnost i razum da pomoću njega razdvojiš istinu od neistine, uputu od zablude, pokornost i nepokornost. Allâhu ćete polagati račun zbog ovih alâta kojima vas je opskrbio i svojstava kojima se razlikujete od životinja. To je povjerena odgovornost pred Uzvišenim Allâhom i na osnovu toga osoba dobija ono što je zaslužila, bilo počast (nagradu) ili poniženje (kaznu).
“Potvrditi ḫadişe u vezi toga”, dakle određenja, ḫadişe koje smo spomenuli kao ḫadiş Džibrila “Vjerovati u određenje, dobro i loše” znači vjerovati u sudbinu i dobru i lošu, ovo važi općenito za određenje koje se oslanja na Allâhovo sveobuhvatno znanje, a to je sve što je Uzvišeni Allâh zapisao u sačuvanom zapisu.
Takođe ḫadiş ibn Mes’ud o sudbini života, ljudskog života, gdje Poslanik صَلى اللهُ عَليْهِ وَ سَلمَ kaže: ‘Svako od vas biva oblikovan u utrobi svoje majke četrdeset dana kao kap sjemena, zatim kao zakvačak isto toliko, zatim kao gruda mesa isto toliko.” dakle po četrdeset dana, “zatim mu bude poslan melek koji mu udahne dušu i zapiše četiri stvari: nafaku, kraj života (smrt), čime će se baviti (djelo) i da li će biti sretan ili nesretan.’’[4] Znači ovo se naziva životna sudbina (odredba).
Postoji takođe i godišnja odredba, a to je Lajlat-ul-Qadr (noć određenja) kao što kaže Veličanstveni Allâh:
إِنَّا أَنزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةٍ مُّبَارَكَةٍ إِنَّا كُنَّا مُنذِرِينَ فِيهَا يُفْرَقُ كُلُّ أَمْرٍ حَكِيمٍ
“Tako mi Knjige jasne. Mi smo je objavili u Blagoslovljenoj noći i Mi doista opominjemo. U njoj se raščlanjuje svaka savršeno stvorena stvar!” [Ad-Duḥan: 3-4]
U toj noći Allâh zapiše sve što je suđeno robu od njegovih dobrih i loših djela, poteškoća i sličnih stvari. To se zove godišnje određenje koje Allâh odredi u ovoj noći.
Zatim postoji dnevna odredba, a to je sve ono što jedan rob učini u toku dana i to zapišu meleci dan za danom.
Kaže (Imâm Aḫmed): “Obaveza je vjerovati u njih” tj. izvorne tekstove (ajete i ḫadişe) “Ne smije se reći Zašto?”, zašto je Allâh učinio to? i zašto je Allâh odredio ovo? i zašto je zabranio ovo? Kaže (Imâm Aḫmed): “Ne smije se reći Zašto? niti Kako?” zaista se mora vjerovati u to i pokoriti se tome, jer ovakva zapitkivanja mogu dovesti do toga da rob ima primjedbe Allâhu na Njegove odredbe, na Njegov zakon, na Njegove naredbe i zabrane. Sve što moraš uraditi je, pokoriti se, pogotovo u oblasti određenja (i sudbine) jer je ova oblast kao što se kaže “tajna Uzvišenog Allâha”, pa za ono što saznaš od toga budi zahvalan Allâhu, a ono što ne znaš pa nije ti obaveza ništa o tome osim da se pokoriš. Nemoj reći “Zašto? niti Kako? Zaista je obaveza potvrditi to i vjerovati u to.” To je obaveza muslimanu, a to obuhvata svjedočenje da nema niko pravo da bude obožavan mimo Allâha i da je Muḫammed Allâhov Vjerovjesnik, da si se pokorio Allâhu u onome što je naredio, u onome što je zabranio, Njegovom zakonu i svemu onome što ti je odredio i dobrom i lošem.
___________________________________
[1] ”Muslim” Kitab-ul-Qadr, Ḫadiş br. [2653]
[2] ”Sunen Abu Dawud” Kitab-us-Sunnah, Poglavlje: “O određenju”. Ḫadiş br. [4700]
[3] ”Al-Buḥari” Kitab-ut-Tefsir, Poglavlje: Ajet, “Mi ćemo mu olakšati poteškoće.”, Ḫadiş br: [4949] ”Muslim” Kitab-ul-Qadr, Poglavlje: ”Način stvaranja čovjeka u majčinoj utrobi”, Ḫadiş br: [2648],
[4] ”Al-Buḥari” Kitab-ul-Qadr, Poglavlje: “O Qadru”, Ḫadiş br.[6594]
”Muslim” Kitab-ul-Qadr, Poglavlje: ”Način stvaranja čovjeka u majčinoj utrobi i zapisivanje njegove nafake, njegovog časa smrti, njegovih djela i dali će biti sretan ili nesretan”, Ḫadiş br. [2643]